Zmajev zlatni svitak

zzs.jpgPriče:

  • Gordana Kokanović Krušelj: “Simir”
  • Danilo Brozović: “Pasoglavci”
  • Dario Rukavina: “Nek’ se ne zna traga, Ljeljo!”
  • Danijel Bogdanović: “Monukromaćíja”
  • David Kelečić: “Grumish”
  • Zoran Janjanin: “Grobnica za malog princa”
  • Ivana D. Horvatinčić: “Koranska vila”
  • Ed Barol: “Zmajeva riječ”
  • Robi Selan: “Most bez povratka”
  • Iva Šakić Ristić: “Magični okovi”

Iz uvodnika:

Četrnaest

Ovogodišnja je SFerakonska zbirka po drugi puta tematska, a fantasy je tu mojom krivnjom. Ne mogu napisati “zaslugom”, ne dok mi u ušima zvone svi fentaziomrsci (Da, tako vas u svojoj glavi zovem!), koji su se, neki glasno, a neki još glasnije, već u startu bunili. Sve što mogu reći u svoju obranu jest da volim fantasy. Zašto?

Feministica u meni viče: “Zato što su, kad ga grabim nasumce s police, velike šanse da ću izvući autoricu, a ne autora!” Moja ćudljiva ženska narav veli: “Zato što u fantasyju mogu čitati izvrsnu književnost, odaberem li pravu knjigu, ali i onu manju izvrsnu literaturu, koju malo tko priznaje da voli čitati ; ili ljubavnu priču u ruhu koje je čarobnije od ruha klasične ljubavne priče, ako sam tako raspoložena, ili erotiku, kad sam tako raspoložena. Ja kažem: “Zato što odmara dušu, i golica mozak. Zato jer me vraća u djetinjstvo: čitajući dobar fantasy obuzima me isti onaj osjećaj treperenja u iščekivanju čistog užitka koji sam kao dijete doživljavala kad bih čula riječi “Bila jednom jedna …”. Zato jer je zabavan. I još zabavniji kad je domaći.

Kad smo već kod domaćeg, jedna od stvari koju mi je netko rekao je da Hrvati ne znaju pisati fantasy, te da priče pogotovo neće proći, jer fantasy kao takav pričama ionako nije sklon. Ulovila me panika (usput budi rečeno, drugo dvoje iskusnih urednika bilo je sasvim smireno), pa se rodio Fantasy-O-Mat, prva književna radionica pisanja fantasyja u Hrvatskoj. Što me, prirodno, dovelo do problema s preciznim definiranjem žanra. I do zaključka da to nije moguće, osim na par stotina stranica – fantasy je incestuozno spojen sa znanstvenom fantastikom u gotovo svakoj definiciji, a istovremeno se čini neuhvatljiviji od horora. Te isto u ovom uvodniku neću ni pokušavati.

Na SFerin godišnji natječaj došlo je pedeset priča, a Tanja, Darko i ja odabrali smo ih deset. Sedam muškaraca i tri žene, a troje među njima ovdje su prvi puta: Ed Barol, Ivana Delač Horvatinčić i Gordana Kokanović-Krušelj. Iskreno, mislila sam da će većina priča biti srednjovjekovni fantasy. Valjda sam nesvjesno mislila da će se, obzirom da se to najviše čita, to najviše i pisati. Prevarila sam se. I vrlo, vrlo ugodno iznenadila svježinom motiva i domaćim štihom priča. Sve ostalo o samim pričama morat ćete saznati čitajući ih. I da, ovo je prva zbirka fantasy priča u Hrvatskoj, ikad.

Mihaela Marija Perković
U Zagrebu, 17. ožujka 2008.

-> Čitaonica / SFerakonske zbirke