KNJIGA POSTANKA – prvih deset godina

Stranica 1 Stranica 2 Stranica 3 Stranica 4 Stranica 5

Nagrada SFERA

Još 1977., dok smo se natiskavali u prostorijama u Ilici, a Sirius tek grabio prve korake, Vladimir Sokol je nabacio ideju kako bi trebalo osnovati stalnu nagradu za ZBiF aktivnosti. Nagrada “SFera” najavljena je ’79., razrađivana ’80., a prvi puta dodijeljena 1981. Na Pravilniku o dodjeli ozbiljno se radilo, komisija za izbor, koja je prijedlog podnosila Skupštini na proglašenje, radila je dugo i naporno, često u konstruktivno svađalačkoj atmosferi, a koliko se ozbiljno pristupilo selekciji može ilustrirati stav da je članstvo u Klubu uglavnom bilo uzimano kao negativna točka u odlučivanju o laureatu (e da se nebi reklo kako nagrade dodjeljujemo sami sebi); od toga se kasnije moralo postepeno odustati (ovih poslijednjih desetak godina možda i previše) jer su svi koji su nešto vrijedili u međuvremenu postali makar “dopisni” članovi SFere.

V. Sokol je dao i idejno riješenje nagrade: sfera prerezana na pola te spojena polovima rotiranim za 180 stupnjeva tako da se dobiva oblik klepsidre – pješčanog sata; gornja polusfera posuta je zvijezdama te simbolizira nebo, na donjoj su meridijani i paralele pa simbolizira Zemlju. U mjesto spoja polutki željeli smo staviti uzorak pijeska s Mjeseca te smo pisali, uz dužno obrazloženje, NASA-i zamolivši za par zrnaca. Nevjerovatno, ali istinito, odgovorili su nam! Istina, odgovor je bio negativan, sav su pijesak bili već podijelili znanstvenim institucijama po svijetu, ali su nam kao utješnu nagradu poslali gomilu fotografija koje smo kasnije iskoristili na SFeraKonu. Umjesto pijeska s Mjeseca, Sokol se potrudio oko malenog meteorita, kako bi se u predviđenom mjestu ipak našao vanzemaljski materijal.

Samu je nagradu izradio od (mislim) slitine aluminija J. Škunce – ako ste kada bili na dodjeli nagrade to je onaj “pehar” (u Klubu od milja zvan “pepeljara”) pokraj kojeg se slikaju dobitnici kojima se uručuje plaketa s obzirom da “SFera” ostaje u SFeri, a na njezino postolje se lijepi pločica s imenom dobitnika, djelom i godinom dodjele. To smo postolje izradili sami: dugogodišnji blagajnik Drago Božić je nabavio pozamašni panj koji je pisac ovih redova dao tokariti te osobno izbušio utore za metalni dio, a kasnije smo ga i višeslojno “bajcali”.

Osnovne su kategorije bile za priču, roman i životno djelo, mogla se povremeno dodati i nagrada za neki drugi oblik stvaranja u ZBiF-u, a ustanovili smo i Povelju. Kako bi se održali kvaliteta i značaj nagrade, Pravilnik je predviđao da se u nedostatku kvalitetnih godišnjih ostvarenja nagrada uopće ne dodjeljuje u nekoj kategoriji, što se i više puta desilo, osobito (kako se i pristoji) nagradi za “životno djelo”, koja je dodijeljena svega nekoliko puta. Prva nagrađena priča bila je “Prsten” Gorana Hudeca, a roman je bio “Prepoznavanje” slovenskog autora Mihe Remeca. Iako se smanjenjem države smanjilo i obuhvatno područje, danas je “SFera” de facto (ako ništa drugo zato što je jedina) hrvatska nacionalna nagrada za ZBiF djelovanje. Kada je Klub prekrojen u Društvo, dotadašnji amblem sa veselim BOČ-om se činio malo preneozbiljnim pa je zamijenjen novim – bila je to stilizirana plaketa nagrade s već opisanom klepsidrom i tekstom ispod nje: SFera, društvo za znanstvenu fantastiku. Taj je i danas u opticaju, tek neznatno izmijenjen.

Eurocon 1986.: bradonja koji stoji - Joe Haldeman, bradonja koji čuči - Bruno Ogorelec.

Od samog osnivanja SFere govorilo se o potrebi da se ujedine sve (nad)nacionalne snage potencijalno zainteresirane za rad u ZBiF-u, osobito na profesionalnoj razini, kako bi mu se podigla kvaliteta i značaj. O tome se pričalo na prva dva YUKONA, ali je tek na trećem, na petu godišnjicu kluba i dodjele prve nagrade 28.2 i 1.3.1980., došlo do pokušaja osnivanja YUSFO-a – svejugoslavenske SF organizacije, za koju smo mi izradili prijedlog statuta i načina djelovanja. Bilo je predviđeno institucionalno članstvo: SF klubovi, filmski distributeri, izdavači i tek poneki slobodni profesionalac koji radi na tom području. Pokušaj je, naravno, neslavno propao. Osim predstavnika par klubova, na sastanku koji je trebao biti osnivačka skupština nije se pojavio nitko od upravo navedenih “privrednih subjekata”. Nešto se više diskutiralo na slijedećoj konvenciji, ali sa istim rezultatom; tek se pet godina kasnije, nakon što je broj klubova u zemlji bio već pozamašan, skrpalo nešto nalik prvotnoj ideji, a pristupilo je i par individualnih članova koji su kruh svoj svagdašnji zarađivali radom i u SF-u. Čak se ’86 pojavio prvi (valjda i zadnji) YUSFAN – fanzin dotične organizacije koja je formalno postojala sve do raspada federacije. Posvemašnji nedostatak cehovske svijesti te poslovična balkanezerska inertnost, učinili su YUSFO bespredmetnim; ipak, makar i formalno postojanje takve organizacije djelomično nam je pomoglo u vrlo bitnom djelovanju o kojem ću sada prozboriti par riječi (kartica).

Stranica 1 Stranica 2 Stranica 3 Stranica 4 Stranica 5

Pages: 1 2 3 4 5