Ako želite vidjeti molekularnu mašinu, pogledajte u ogledalo.
Dr. K. Eric Drexler
Ležajevi kultivirani u gradu iznad vrte svoju čeličnu ludnicu. Radim za firmu, nekad za nerege. Sivom jure transporti. Plavom represija, elitni neregi i ja. Po zemlji se valjaju nepogonski, nadcestom kuri turistička. No plava je zakon, prilikom skretanja na monitoru trebalo bi pisati - Nema stajanja/Nema zahebavanja.
Cestom apsolutnog prioriteta tutnji represijski oklopnjak. S plave skrećem ulijevo na pomoćnu simulirajući redirekciju. Ispod vizoa, cerim se široko. Treba biti u dobrim odnosima s represijom. Nikad ne znaš kad će ti oduzeti licencu. Sve se mijenja. Tko je tad mogao zamisliti nanoknadive! Danas rastu iz pancerica svakog ozbiljnog isporučitelja. Materijal požderan na cesti, role nadoknađuju znojeći nevidljive mikrometre silikona. Na leđima mi ruksak pošprican antiodraznim i sve dok nije radioaktivno nije me briga što nosim. Dok rolam tražim usputne kupce. Kad zablinka pozicija, uključujem automatik i gledam vizo Nutra/Van ponuda koje cure po pleksu. Skrolam info dok periferno promatram obzor kako nestaje ispod kotača. Mačka juri pola kilometra ispred, obavještavajući me optičkom o drugim relevantnim spikama. BasteT ne ide na vodik. Micek turira oktanski, zgražajući sve čuvare zona u kojima tražim juhu. Pila ima super kapsulu od kromirane plastike s pogonom na sva četiri i ojačanjima od fiber cijevi po širini glatke sfere. Da nema niskoprofilne Yokohame za trkaće modele, izgledala bi kao srebrna kornjača.
Prioritetni zaštićeni postao sam slučajno. Dali mi bespilotni, rekao sam ne i uzeo zamjensku pinku. Kupio sam felina kojeg su tjedan ranije ekoristi maznuli iz labosa.
I onda taj dan; BasteT reže zračne vreće iza oklopnjaka u koloni ispred. Tamna je točkica par kilometara iza. Provjeravam stražnji pogled. Povećava se iza mojih leđa, grabeći cestu kao eksperimentalni sa Slanog jezera. Da sam stigao vjerojatno bih pomislio kako nikad nisam vidio fotonac iz Cerna. Da je tip imao love za oslobađanje od mase, preselio bi se u mjehuriće Ujedinjene Svijesti ili kupio neki egzotični arhipelag, a ne montirao kotače na trostupanjsku raketu. Raste kao supernova, oko njega titra izmaglica kao u užarenoj pustinjskoj cesti. Na cestovnom pokazivaču, točkica je manja od turbo mace. Solo daska?! Da me pogodio, prepolovio bi me kao topovnjača Bayliner. Tehnologija! Korektivni mlaz reagira i baca me s kotača na pomoćnu traku, dok me kompresor ispod pošiljke na leđima, pretvara u kuglastu narančastu reklamu za Punchoo što stoji u ugovoru. Bijela pjena za hlađenje pršti kao iz snježnog topa svakim metrom otklizanim po asfaltu. Probijam ogradu, slobodni pad. Kugla se ispuhuje i spušta me na travu, pospremam opremu na drhtavim nogama. Zemaljskim prolazi domaći u polovici automobila upregnutog u magarca. Viso izoštrava na nezainteresirano lice. U pogledu mu vidim ponoćne vijesti i agronite.
BasteT treba 033607 do obilaznice za redirekciju na zemaljski. Minutu prije nego li čujem kako urla prebacujući fastronicom u niže dok se spušta asfaltnom spiralom, šalje mi podatke na viso. Jedini trag koji ima, članski je nekog kluba uhvaćen satelitskom usput. Trenutak zatim, pištanje i kapsula se spušta, vrata se otvaraju. BasteT je uznemirena. Ne zbog saobraćajke.
Zaključih kako je vrijeme kratko, a napad - najbolji napad. Odrulah u istraživanje. Birtija krcata. Da sam uletio solo, imao sam dvije mogućnosti; Da me hrpa hormonalnog poremećaja spljeska prije nego li se dovučem do vratiju ili da se zaletim kroz vrata u oklopu. Pucanje nije imalo smisla. Ostavio bi im dovoljno vremena za posttraumatsku uzbunu. Trebalo ih je zadržati u traumi. Zato sam miceka pustio s lanca. I bez kapsule, BasteT do stotke šprinta brže od Ducatijevog Devila. Trkaće gume nisu neka fora u zatvorenom, B. sklаpа prednji oklop a iza nje ostaje rupa veličine kutije za cipele košarkaškog broja, pa ne trebam ni približno energije koliko bi mi trebalo da B. nije zdrmala strukturu. Leđima raznosim ostatke vrata po unutrašnjosti a mrcina iz osiguranja mase automobila leži razmetljivo na podu. Kod svih brzoraslih zglobovi su krhki kao keksi. Rolama mu skačem na laktove što zvuči kao neonka razbijena u krpi. Pitam za porijeklo neumrlog. On šuti, plivajući negdje u gami automatski injektiranih sedativa. Znoj mi se slijeva ispod visoa podignutog na čelo. Društvo na ubrzivačima pulsira u tahikardijskom tremolu.
Nisam vidio ništa. Zapravo, skoro ništa. Frajer je izveo dvostruki leteći headspin dok je elegancijom vanbrodske propele na suhom stopalima samljeo kambodžanske lampe i konačno, doskočio kroz isto mjesto odakle sam uklizao jedanaest sekundi ranije. Da je bio u pitanju bilo tko drugi, kao štemeri iz Uzdižuće Slave, rekao bih da je u pitanju čisto neetičko preseravanje. Tko je vidio da se protivnik preskače naglavačke uništavajući čizme uzdužnim obrtom u istočnjačkom ručnom radu. Sigurno mu je bila opasna frka. Kasnije sam doznao da im ni mačke baš nisu guba. Zato se ufural u borilačku spiku. Na friško pokisloj ulici, dizao se trag pare kao da ste usijani kuglager pravocrtno ispalili kroz ledenu vodu. Jedan tip u havajki migoljio je prema toaletu, zamisli zbrku u njegovoj glavi; pije dizalice ležerno naslonjen i sretan što nema uni-repova a onda haubička granata s brkovima i repom u mat sivom Protexu, posmiče škvadru po duljini šanka. Sličicu kasnije, luđak u vatrogasno crvenoj teflonki na 12 kotača razvaljuje ulaz. Dok ga aditivi furaju na mogu sve, izračunava putanju solo vatrogasca, uspoređujući ih s gelerima stakla koje je dva put prebrojao prije nego li su pali na zemlju. Odjednom, mušterija uz specijalne efekte odleti u noć. Brzo kuži.
Ali ja sam brži. Priznao je, o - itekako je priznao. Skoro sam ga udavio u umivaoniku. Kakti onaj helikopter je Rumunj. Kakti poslovnjak.
U Ekolitici tri su pravila; prodaja putovnice je za egzekuciju, naniti su zabranjeni i nitko mlađi od četrdeset ne postaje stanovnikom. Nepisano pravilo; tko god ne može doći ovamo leteći, ne treba im. Grof je jedan od njih. Sviđaju mu se ograničenja, gotovo kao nekad u njegovom kraju. Kmetovi ionako ne furaju Sea Harriere. Ima trač; vamposi se nisu javno pojavili dok nanosi nisu poboljšali ljude.
Tu se pojavljujem ja. Evo dalje; u političkoj jedinici iz koje je grof došao, plemena se bore za slobodne gradove. Vampos ili ne, seljačka buna zajebana je stvar. Zato je gospodar zgibao. Bio je gibanica.
Na početku, trikovi su ograničeni na labose. Dvije godine kasnije, već su na telki, u studenom prikazuju nastajanje iz ničega. Najviše je skeptika Nove Crkve a nešto aktivniji organiziraju demonstracije ispred zgrade parlamenta u Antwerpenu. Već 16. Listopada, sagrađene su zgrade OMEXA u zoni Jug. Prva godina; 3600 zaposlenih od kojih su tri četvrtine represija. Grof je htio kupit konkurenciju. Nisu htjeli prodat, a ja sam bio honorarac.
Grof tutnji zemaljskim u oklopljenom ZIL-u tipa пресидент jer protuavionska je u enklavama slobodnih zeznuta stvar. Na bokovima auta, ugovorne su zastave toliko impregnirane smogom da izgledaju kao da su izlivene iz plastike. Nova generacija odbijala je sisavce za ručak. Novi Etičari bili su zahaklani na ideju da se sumrak može gledati beskonačno iz X-40. Stisneš pilu u podorbitalni, sinkroniziraš s rotacijom, i 24 sata gledaš kako sunce zalazi. I nije ti niš. A grof je bio nepoželjni anakronizam.
Ima nešto u stavu ljudi kojima se suprotstavljate. Nekima je dovoljno odlučno zamahnuti rukom, za druge je potrebna čak prijetnja pištoljem. Grofa ni gaženje troosovinskim terencem ne bi zbunilo. Dok sam bio nemodificiran, gledao me kao tetraplegičara svezanog na traci koja ide prema kružnoj pili, a u ustima mi ručna bomba bez osigurača. Nije čudno. On je vampir. Ne obični, već boss - capo di tutti vamposi. Imao sam nešto što mu je trebalo i znate: s takvima se ne raspravlja. Međutim, firma je za honorarce imala popust. Tako sam se malo promijenio.
Sad vozim Hyundai s ručno rađenim wankelom. Bijele je boje i staklo se ne razlikuje od lima. Naočale ne skidam s nosa ne zato što me svjetlo smeta već zbog furke. S njima imam prioritet. Nekad, ali samo nekad, dok pretičem represiju, bistrim stakla, osvjetljavam kabinu i cerim se šarmantno. Treba biti u dobrim odnosima s represijom. Ipak, još nijednom se nije desilo da im se auto iz terenca nije pretvorio u tenk u sekundi. Novi izgled bolji je od bilo koje chartae represaliarium. No ne zloupotrebljavam stečeno. Samo se cerim. Svijet se mijenja, na bolje nadam se. Barem ja jesam.
Novinari stoje iza trake s oznakom nanoopasnosti. Tehničari u kombinezonima štićenim električnim poljem razgledavaju posjed. Nanitska magla slijeva se za mnom poput valova hidro eksperimenta u mornaričkom institutu reciklirajući ugljični monoksid. BasteT je sretna, sviđa joj se kopilotsko mjesto. Treba ulagati u kompanjone. Negdje naprijed, grof gleda cestu u retrovizoru. Cesta je sve što vidi.
