PRIRUČNIK ZA PISANJE ZNANSTVENE FANTASTIKE

Štovani štioče! Pred Tobom je prvi hrvatski Priručnik za pisanje znanstvene fantastike. Suprotno većini priručnika koji opisuju kako nešto TREBA raditi, ovaj Priručnik je kompilacija tipičnih grubih grešaka u pisanju SF-a, premda je primjenjiv i na fantasy te nadnaravni horror. Intencija je ukazati na najčešće greške, one koje se uporno ponavljaju, djelujući eliminatorno kad treba odlučiti je li autorski uradak objavljiv.

Priručnik nije kuharica za instant priče, nije ultimativni step-by step manual, niti je monumentalno Moje životno djelo. On je podsjetnik onima koji imaju poriv literarno se izražavati, doslovce nešto za imati pri ruci kad se stvara ili procjenjuje književni SF uradak. Korisnik Priručnika ne treba rezonirati: "Da vidim, jesam li napravio koju od grešaka iz PRIRUČNIKA? Nisam... Moja priča je sigurno dobra... Zaslužila je Sferu!" S druge strane, izbjegavanje tipičnih grešaka bio bi minimum u razvoju znanstvene fantastike, fantasyja, odnosno nadnaravnog horrora.

Priručnik će se razvijati i dopunjavati, a sve u svrhu pomoćnog sredstva autorima, voditeljima literarnih radionica, urednicima, članovima žirija godišnje nagrade, čitateljima i uopće fanovima znanstvene fantastike. Navedene kategorije (počesto jedni te isti osobe) pozvane su sudjelovati u sastavljanju Priručnika.

Slijede pogreške.

MUCAVAC JE PROGOVORIO

Ili možda bolje: mutavac je progovorio! - s uskličnikom. Tendencija da se svaki hrvatski SF književni uradak tretira s pretjeranim oduševljenjem, pod uvjetom da ima koliko-toliko suvislu radnju, imalo uvjerljive likove te da je pismeno sastavljen. Pri tome je važnije da je mucavac izgovorio tečnu rečenicu, negoli što je zapravo rekao.

PLIMAŠKI SINDROM

Prema književnom časopisu "Plima" koji na žalost više ne izlazi. Mladi i neobjavljivani autor dobiva jedinstvenu prigodu objaviti napisano, pa u pet do deset kartica teksta nastoji nagurati svoj cjelokupni pogled na svijet, život, smrt, svemir itd. Rezultat je redovito nečitljiv, dok autor odustaje od daljnjeg pisanja.

ČEHOVLJEVA PUŠKA

"Ukoliko ste u prvom činu objesili pušku na klin, tada ona mora u trećem činu opaliti". Ili tako nekako. Dobar primjer manjka tog načela nalazimo u Glembajevima: gospodin doktor su škarama zaklali barunicu, a gdje su uzeli škare? U jednoj od izvedbi Rade Šerbedžija kao Leone na početku završnog čina pere pokojnom Ignjatu Glembayu noge i reže mu pri tome nokte. Ne samo što je tom improvizacijom naglašen Leoneov ambivalentni odnos prema ocu, već su u priču uvedene i škare.

BUĐENJE

Radnja počinje buđenjem protagonista. "Puppet masters" Roberta Heinleina počinje time što se glavni lik budi kraj plavuše s kojom je proveo noć i kojoj ne zna ime. Zatim se odijeva i odlazi na posao. Na stranu što se plavuša više nigdje ne pojavljuje u romanu, Heinlein je prodao otrcani trik: kad ne znam kako početi, probudim protagonista i priča krene.

MAMURNO BUĐENJE

Podvrsta Buđenja (v.). Glavni lik se budi mamuran, drogiran, pretučen ili u turskom zatvoru. Pruža originalne mogućnosti da se radnja započne noć prije, ponajbolje ingenioznim flash-backom. U tom slučaju, zašto ne započeti onim što je dovelo do Mamurnog buđenja? U najgoroj inačici, Mamurni buditelj opipava svoje lice, promišlja smisao postojanja, dobiva genijalnu zamisao i tome slično, a sve to umjesto uobičajenih jutarnjih rituala: sklekova, kave i cigarete, engleskog doručka, masturbacije itd.

MOJA OMILJENA SCENA

Scena koja se autoru sviđa više negoli ostatak uratka zajedno. Nema veze s ostatkom priče, ali je baš zgodna.

A ŠTO JE BILO PRIJE?

Protagonist ima motiv zbog kojeg se ponaša tako kao što se ponaša. Motiv je dobar, jak, uvjerljiv i bitan za priču. Jedino što ga autori nisu opisali.

MOJE ŽIVOTNO DJELO

Dobra kratka priča, napisana kao ulomak romana, dio trilogije, tetralogije ili pentalogije. Roman, trilogija, tetralogija, odnosno pentalogija nikada ne budu napisani.

MOJ OMILJENI LIK

Varijacija na temu Moje omiljene scene (v.). Autor bi jednostavno svisnuo kad ne bi ubacio lik koji nema veze s pričom, no baš je dobar. Posebno tvrdokoran ukoliko je modeliran prema osobi bliskoj autoru. Ponekad se opravdava Mojim životnim djelom (v.).

OVO JE BAŠ SMIJEŠNO

Štos razumljiv ekipi s trećeg stola lijevo igraonice "Magic the Gatheringa" na SFerakonu 1998. godine. Kad ih ubacuju Velika Imena, postaju predmetom magisterija komparativne književnosti.

KUŽIŠ SPIKU?

Autor se koristi šatrovačkim koji je samo njemu razumljiv. Ukoliko ga spiku kuži samo autor, još bolje.

OKRUTNI SVIJETE, IMAM RIJEČ!

Isto što i Plimaški sindrom (v.).

OGLEDALCE, OGLEDALCE...

Ako autor loče kavu na litre i puši dvije i pol kutije na dan, onda se time truje i protagonist. Ako autor ne skida crne traperice, svi likovi nose crne traperice. Ukratko, projekcija autorovih običaja, navika itd. na likove. Što bizarnijih, to bolje.

PLETI KOTEC KAKTI OTEC

Za štokavce i čakavce: gradi svinjac kao (što ga je gradio) otac. Odnosno: ako su mogli Asimov, Tolkien, Gibson, Bjažić i Furtinger - mogu i ja! To je točno, uz upozorenje: a) pisali su prije dvadeset pet do pedeset godina; b) bili su prvi u nečemu; i c) najčešće su znali što i zašto rade.

BUDALA LETI SVEMIROM

Antiteza nekadašnjeg recenzentskog načela iz "Siriusa", koje je glasilo: budale ne lete svemirom. Autor postavi priču u galaktičku imperiju s pripadajućom flotom, uz flotu ide i zvjezdana akademija s rigoroznim programom nastave, no baš na našem svemirskom brodu kapetan je evidentni idiot. Tko želi naučiti kako se takva priča zbilja dobro radi, neka pročita Pobunu na Caineu od Hermana Wouka (nije SF)!

ZEC JE SMEERP

Tako to zovu Anglosasi. Nazivanje flore i faune čudnim imenima, no iz konteksta je razumljivo kako se radi o vrlo terestrijalnim bićima. Tada smeerp ispadne omanji skakutavi sisavac kratke smeđe dlake i dugih ušiju, brzo se množi, proždire salatu, umiljat je, voli djecu te je idealni ljubimac, a može ga se i pripraviti na gulaš. Upozorenje onima koji smeerpovima žele pridodati posebna svojstva: krvožedni zec koji mlati oklopljene vitezove već je viđen u filmu Monty Python: potraga za svetim Gralom.

SVEMIRSKI VESTERN

"Usamljeni rendžer je parkirao svoj antigravitacijski skuter pred točionicom "kod debelog Džoa" usred pustinje na Alfi XXIII. Za koji sat mjesto će biti puno goniča smeerpova (v.), danas im je dan isplate. Popravio je pojas s blasterom kalibra 45 i ugegao se u točionicu. Inteligentni slonić je u kutu zadimljene točionice na klaviru razvlačio neku sentimentalnu melodiju. Rendžer se nalakti na šank i pljusne dva kredita za viski. Prišla mu je barska dama u otrcanoj crvenoj haljini od pliša i mrežastim čarapama te mu ponudila za pet kredita stisnuti galaktički prstenac." SF?

SVEMIRSKI KRIMIĆ

Jedan od oblika prenošenja bitnih elemenata nekog drugog žanra u SF, uključujući i pripadajuće klišeje - kao da ih SF sam po sebi već nema dosta. Tako dobijemo privatnog detektiva s prčvarnicom od ureda na četvrtom mjesecu Sola XVIII. kojemu jednu večer ušeta fatalna plavuša i zatraži neka pronađe platinski kipić Augrrebanxskog sokola. Dodajmo odraz neonske reklame što se pali i gasi na zidu ureda, a detektiv neka puši, pije whiskey, nosi baloner i ceri se poput leša, pa jedino fali Humphrey Bogart. Isto vrijedi za ljubić, vestern (v.), nindža-romane i ostalo.