|
Posljednjih godina na hrvatskoj SF sceni nedostaje friendly alien Krsto A. Mažuranić. Mnogi su se pitali što je s njim, gdje je, ljuti li se na koga?
KRSTO MAŽURANIĆ: Čuj, ja sam ti fosil...
razgovarao: Boris Švel
Ne treba posebno predstavljati Krstu A. Mažuranića: jedan od osnivača udruge Sfera, recenzent, urednik "Future", višedesetljetni fan i živuća enciklopedija SF-a. Uvijek raspoložen za razgovor, uvijek dobre volje, pamti ga niz generacija koje je uvodio u znanstvenu fantastiku. Razgovor je vođen u Pazinu, dana 27. ožujka 2004., na konvenciji SF-a Istrakon 2004.
Napomena uwebnika: u papirnatom "Parseku" izlazit će Krstini tekstovi o prapočecima fandoma. Ovdje ih nećemo stavljati jer se isti već nalaze na SFerinom sajtu na http://www.sfera.hr/povijest.php.
Krsto, možemo bez pretjerivanja reći da si jedna od živućih legendi hrvatskog SF-a. Međutim, posljednjih nekoliko godina nema Te ni vidjeti ni čuti. Zašto?
Zdravstvene tegobe. Ne kanim elaborirati, nije ništa strašno, no nemrem sudjelovati kao prije. Meni je ovdje na Istrakonu lijepo, osjećam se super, no mislim si: kaj mi je to trebalo? Uostalom, i godine su to.
Što trenutačno radiš?
Radim za gazdu iz Koprivnice, za "Šareni dućan". Prevodim. Na primjer, zbirku citata Marka Twaina, strip prema Hobitu i druge stvari.
Među ostalim, poznata je Tvoja svojedobna inicijativa za osnivanjem profesionalne SF udruge (Hrvatska akademija znanstvene beletristike i fantastike, op.ur.), kao što je na ovom Istrakonu pokrenuta jedna takva svježa inicijativa.
Dijagnoza je: kad je neka udruga bilo koji vrsti potrebna, ljudi je osnuju. Kad je Sfera bila potrebna, nastala je. Kad je bila potreba za Istrakonom - evo ga, tu je! Ne možeš ljudima na silu nametnuti udrugu. Osobno, mislim da je udruga potrebna, no pitanje je misle li i drugi ljudi tako!? Ovdje je na okruglom stolu bilo četrdesetak ljudi koji su o tome intenzivno razgovarali, i očito ih to zanima. To je dobra stvar.
Iako nisi fizički prisutan, pratiš li zbivanja na hrvatskoj SF sceni?
Nažalost ne. "Futuru" ne pratim, nemam internet, tu i tamo se čujem s ljudima, tako da neke pojmove imam, ali ne može se reći da sam u toku sa zbivanjima, ne. No, ovdje na Istrakonu - a vidim da je veći od nekih Sferakona - vidim da je scena živa, življa nego ona koje se ja sjećam. Moram reći, fali mi to, sad sam na Istrakonu i uživam. Ali ponavljam: zdravstveni razlozi.
Umorio si se od svega?
Čuj, tu nema odlaska u penziju, ne možeš reći: eh, sad ja to više ne radim i bok. Točno je da sam ja svoj fanovski vrhunac doživio u Haagu '90. i u Glasgowu '95. (svjetske konvencije SF-a, op.ur.), kad smo kandidirali Zagreb za svjetsku konvenciju znanstvene fantastike, a nakon toga to više nije to. Izgorio sam, da, i pomirio sam se s tim.
Pa ipak, pratiš li i dalje SF?
Čitam, kak' ne! Uglavnom starije stvari. A sad, dok sam na Istrakonu, prvi put propuštam epizode serijala Zvjezdanih staza na televiziji (smijeh).
Za kraj, možeš li nam štogod preporučiti?
S domaćim autorima nisam u toku. Serijal o Pernu autorice Ann McCaffrey, pa Prinčevi u amberu od Zelaznyja što ih je na hrvatskom izdala kuća "Izvori" Damira Mikuličića, to je prema mojem mišljenju vrhunac SF-a. No, ja sam ti fosil kaj se toga tiče: zadnjih pet-šest godina samo teoretski znam tko je kaj objavil, ali nisam to čitao. Pa onda fosilno i dalje čitam Poula Andersona te Isaaca Asimova.
Hvala ti, Krsto!
|
