Ken MacLeod je škotski pisac koji je gostovao na prošlogodišnjem Sferakonu, kad jei vođen ovaj razgovor. Tada je predstavljen i njegov SF roman za mladež Cydonia. No, to je djelce atipično za njegov rad, kao što ćemo u ostalom vidjeti... Njegov blog, inače vrlo zanimljiv, može se posjetiti na web adresi http://kenmacleod.blogspot.com

TROCKISTI U SVEMIRU

Ispričajte nam kako ste počeli pisati i o utjecajima koje ste primali pri tome?

MacLeod: Počeo sam čitati znanstvenu fantastiku - kao što čini većina ljudi - u svojoj ranoj adolescenciji. Čitao sam koliko god sam mogao, većinom knjige iz javnih knjižnica. Osim obvezne literature u školi i na fakultetu, malo što drugoga sam čitao u dobi između petnaest i dvadeset. Tijekom toga, čitao sam sve klasične autore, od Aldissa i Asimova, preko Ballarda, Heinleina i Le Guinice, do Johna Windhama i Rogera Zelaznyja! I opet, poput mnogih čitatelja znanstvene fantastike, pokušao sam pisati u ranoj dobi i napisao sam neke ne baš dobre priče. No, poslao sam jednu u "New Worlds Quarterly" koji je tijekom sedamdesetih bio jedinim SF magazinom u Britaniji. Poslao sam nešto što sam držao čudesno originalnom pričom o pilotu svemirskog broda koji otkriva planet te ga onda zauzme i osvoji. Pa se ispostavi da je taj planet Zemlja! Priča je bila vrlo ljubazno odbijena. Imao sam također ideje za puno opsežnije romane, o kojima sam često razmišljao i pričao, ali ih nikada uistinu nisam počeo pisati, budući sam u to doba pokušavao postati nešto drugo, poput pravog znanstvenika.

Kad sam bio u dobi oko dvadesete ili dvadeset prve godine života, skoro sam potpuno prestao čitati SF i počeo sam umjesto toga čitati mainstream literaturu, osim rukopisa koje je napisao moj prijatelj Iain Banks - nekih dugačkih znanstvenofantastičnih romana koje je prepravio i objavio puno kasnije, nakon što je objavio svoj mainstream roman The Wasp Factory. I dalje sam nastojao biti znanstvenikom. Ponovno sam zadobio zbiljsko zanimanje za znanstvenu fantastiku nakon što sam pročitao roman Neuromacer Williama Gibsona sredinom osamdesetih te shvatio kako znanstvena fantastika ima reći novih stvari o svijetu u kojem živimo. Kad sam okončao svoj pokušaj biti znanstvenikom - radio sam kao računalni programer - započeo sam 1987. godine pisati svoj prvi roman, The Star Fraction. Pisao sam ga s puno prekida i u slobodno vrijeme tijekom nekoliko godina. Bio sam pod utjecajem mnogih suvremeničkih događanja, poput kolapsa Sovjetskog Saveza, raspada Jugoslavije i Prvog zaljevskog rata. U knjizi možete prepoznati odjeke svih tih događaja. Poslao sam drugi nacrt romana jednom agentu, bila je to agentica Iaina Banksa, a ona mi je rekla kako joj se roman sviđa, no da treba još raditi na likovima, motivaciji i fabuli - ništa od toga nije bilo baš jasno. Trebalo mi je neko vrijeme eda bih shvatio što je pod time mislila; tek kad je rekla: "Da je to film, što biste stavili na poster?" "Nešto kao čovjeka koji je ubijen, ali njegovo oružje se i dalje bori?", pitao sam. A ona mi je odgovorila: "Sjajno! Sad, nastavite i napišite tu knjigu!" (smijeh) Prepravio sam knjigu, a ona ju je uzela i odnijela uredniku koji ju je smjesta prihvatio i ponudio predobar ugovor.

Druga knjiga bila je The Stone Canal, smještena u istu budućnost kao i The Star Fraction, pri čemu su nekim sporedni likovi iz prve knjige postali glavnima u drugoj. Ponovio sam taj postupak s trećom knjigom, The Cassini Division. Konačni roman, The Sky Road, bio je nekom vrstom alternativne povijesti u istoj toj budućnosti. Odlučio sam te četiri knjige skupno nazvati The Fall Revolution Books, budući je središnjim revolucionarnim događajem globalni revolt protiv Ujedinjenih naroda kojima dominiraju Sjedinjene Države, što se dogodilo u jesen 2045. godine. No, ovo je dvosmisleno, jer je to bio ujedno i početak pada civilizacije (fall na engleskom znači pad, ali u američkoj inačici jezika može značiti i jesen, op. ur.).

Nakon toga, maknuo sam se od zemaljske politike u međuzvjezdanu trilogiju The Engines of Light koja tipa space opere, a sastoji se od romana Cosmonaut Keep, Dark Light te Engine City. Moja najnovija knjiga je samostalna space opera, Newton's Wake.

Doimljete se prilično političkim piscem. Možete li skicirati svoje političke aktivnosti?

Kad sam bio studentom, tijekom sedamdesetih godina, postao sam zainteresiran za ono što je tada bila krajnja ljevica, što bi se približno moglo opisati kao neka vrst trockizma. Bilo je takvih organizacija koje su pokušavale razviti ideje Leona Trockog, no - iskreno govoreći - nisu bile više od minornih smetala na britanskoj političkoj sceni. Ali ostajem ponosan na puno ondašnjeg rada, na ideje koje su danas opće prihvaćene, poput razrješenja Irskog rata, protivljenja raznim ratovima, oslobođenju žena, oslobođenju homoseksualaca i slično. Krijumčarili smo materijale u istočnu Europu i uopće nastojali biti dobrim socijalistima te internacionalistima. Ne mislim nužno da smo uspjeli, ali to nije period kojeg se sramim!

Međutim, kako je takozvani istočni blok propao, to je negativno utjecalo na nas, kao i na širu ljevicu. U svakom slučaju, tijekom kasnih osamdesetih počeo sam se zanimati za kritiku socijalizma i planske privrede - stvari koje su se ranije same po sebi uzimale zadanima - s pozicija libertanizma i slobodnog tržišta. Također su me zanimala građanskih i osobnih sloboda, kao i za interakciju takvih stvari s krizom ranije postojećeg socijalizma. Zvuči pompozno, no to su bila pitanja koja su me interesirala dok sam pisao ciklus The Fall Revolution Books. Čitao sam radove uglavnom američkih libertanaca kao što su Milton Friedman, njegov sin David Friedman i drugi... Puno njihovih ideja bilo je pod utjecajem - ili je izravno stimuliralo - znanstvenofantastične spekulacije o budućim društvima.

Među autorima koji su ponajbolje razvili njihove ideje izdvajam informatičkog znanstvenika i matematičara Vernora Vinegea, koji je ujedno piscem SF-a. On je ušao u dubinu nego ostali pisci. Na zabavnijoj razini, tu je Neal Stephenson i njegov Snow Crash (Potpuni raspad, op. ur.) koji je izišao kad sam radio The Star Fraction i koji se slučajno podudara u nizu tema: posvemašnjoj balkanizaciji zajednice, računalnih virusa koji napadaju ljudski duh, komunikaciji kroz cyberspace. No, barem sam dodao trockizam, pa mogu nastaviti raditi. (smijeh) Nakon prve četiri knjige, maknuo sam se od toga... Po svojoj sadašnjoj poziciji, moglo bi se reći da sam neke vrsti tržišnim socijalistom, no čak i to bi u bivšoj Jugoslaviji moglo biti kontroverznim! (smijeh)

Kad smo već kod toga, je li Vam ovo prvi posjet Zagrebu?

Da. Prvi put sam u Zagrebu i Hrvatskoj, kao nekoj zemlji bivše Jugoslavije. No, znam ponešto o prijašnjem sustavu društvenog vlasništva i samoupravnog socijalizma. Znam da je bivša Jugoslavija bila otvorenijom od drugih socijalističkih država. Primjerice, primijetio sam puno naslova znanstvene fantastike koji su još tada bili dostupni... Od tranzicijskih zemalja, jedino sam još bio u Poljskoj, u Krakowu, no Poljska ima drukčije kolektivno iskustvo. Ipak, i u Krakowu, i u Zagrebu vidi se ekonomski napredak, procvat trgovinskih odnosa i očita poboljšanja u dijelu društva. No, ne znam koliko to odražava opće stanje u zemlji, pa ne mogu donositi zaključke.

Na osobnoj razini, osjećam privrženost Hrvatskoj i njezinim ljudima. Kultura djeluje otvorenom, prijateljskom i gostoljubivom, ljudi na ulicama su opušteni. Ovdje očito postoje veliki potencijali za gospodarski i kulturni razvoj, pa vam želim izraziti svoje poštovanje i najbolje želje!

Hvala Vam!