Piše: Aleksandar Žiljak

Kako to obično biva, veliki uspjeh filma Pirati s Kariba: Prokletstvo Crnog bisera Gorea Verbinskog nužno je za sobom povukao ideju o nastavku. A od ideje o nastavku do nastavka obično i nije veliki korak, samo ako se na kraju puta smiješi hrpa dolara. Pa smo dobili Pirate s Kariba 2, još jedan ljetni (a kad biste vi inače gledali piratske filmove, na Božić?) hit, ovaj put s podnaslovom Mrtvačeva škrinja.

I kako to također obično biva, nastavak je podosta slabiji od originala.

Da ne duljim, evo priče u osnovnim crtama: Elisabeth i Will Turner se upravo spremaju vjenčati, kad im na svadbu, već pokvarenu tropskim pljuskom, upadaju crveni mundiri s isukanim bajunetama. Nema Bleka Stene da ih spasi, a bogami ni kapetana Jacka Sparrowa: on upravo pluta oceanom u mrtvačkom kovčegu mjesto broda. E sad, našim je junacima uručen nalog za hapšenje (zbog ispomaganja spomenutog kapetana) i nabačeni lanci na ruke. Ne bi li spasio Elisabeth (a i sebe) od maštenja konopca, Will Turner pristaje, po nalogu mračnih i pohlepnih kolonijalnih sila, poći u potragu za tajanstvenom škrinjom, koja čuva moćnu čaroliju. Škrinja je, naravno, na pustom otoku, do nje pokušava svojim čudnim kompasom doći i kapetan Sparrow, a tu je negdje i Ukleti Holanđanin, pod zapovjedništvom samog Davy Jonesa, morskog demona. Brod mu izgleda kao da je sad izvučen s morskog dna, posada također, križana s morskim organizmima poput raka, mlata ili hobotnice, sva obrasla koraljima, zvjezdačama i vlasuljama, a kad zatreba, čovjek mrtav-hladan u napad šalje i samog Krakena. Will Turnerov otac proklet je da bude u toj posadi na vijeke vjekova, a i Jack Sparrow ima s Davy Jonesom neki deal, nisam baš shvatio kakav, ali u svakom slučaju nepovoljan. Kako ni Elisabeth nije djevojče koje će u tamnici plakati i čekati da je njen zaručnik izbavi, jasno je da slijedi obilje avantura uzduž i popreko Kariba.

I u čemu je tu sad problem, pitate se? U podosta toga. Da se razumijemo, cijela je ekipa (Johnny Depp, Orlando Bloom, Keira Knightley) dobro raspoložena, posebno se zafrkava Johnny Depp. Stvar je solidno režirana, efekti su vrhunski i tako to. Ali, priča ... Kao prvo, prvi je film zapravo bio o Elisabeth. Radnja se vrtila oko nje, ona je bila ta za koju su pirati mislili da će ih izbaviti od prokletstva i čiji je vrat trebalo prerezati. U drugom nastavku težište se radnje prebacuje na kapetana Jacka Sparrowa. A pitanje je koliko lik malo ćaknutog pirata, čak i u odličnoj interpretaciji Johnnyja Deppa, može nositi cijeli film. Njegovim se avanturama posvećuje podosta vremena, do toga da su cijeli dijelovi zapravo suvišni. Dio s kanibalima ni na koji način ne pokreće glavnu radnju niti uobličava likove, dramaturški je potpuno nepotreban a guta, čini mi se, solidnih 10-15 minuta filma. Pa i dijelovi na Ukletom Holanđaninu hoće malo zadaviti. S druge strane, Elisabeth počinje igrati neku aktivniju ulogu tek u zadnjoj trećini.

Konačno, da stvar bude još bezobraznija, ispostavlja se da je drugi nastavak zapravo tek predigra, uvod u treći. Dakle, imamo film, vjerojatno sredinu serijala, koji baš ne funkcionira kao dobar nastavak uspješnog prvog dijela, a s druge strane je predugačak da bi bio tek prequel za tko zna kakva uzbuđenja u trećem dijelu. Tako da se na kraju čovjek osjeća kao da su mu podvalili bubrege pod muda. S filmom koji je predug, u kome ima previše čudovišta, a premalo Keire Knightley, to hoće biti ozbiljan problem. Treći (završni?) dio očekujemo stoga s povelikom strepnjom.