Štovani štioče, "Parsek" koji imaš u rukama predstavlja neke vrsti odrađivanje duga. Premda sam se zarekao, preuzimajući uređivanje Tvojeg omiljenog fanzina, kako ne ću naricati nad kletom sudbom hrvatske SF periodike, baš na dvadesetom broju što sam ga sačinio prekršit ću zavjet. Ovaj "Parsek" je zakasnio, i to puno tjedana, možda i koji mjesec. Takva je situacija, ne želim ulaziti u detalje, no glavno je da je tu.

No, dosta kukanja. Pogledajmo stvari kao da je čaša napola puna, a ne poluprazna. Od proljeća 2003. godine, izišlo je dvadeset brojeva, a to je rezultat s kojim možemo biti čak i ponešto zadovoljni.

U dvadeset brojeva "Parsek" je stekao koliko-toliko konzistentni profil: domaće priče i magazinski dio. Među pričama, u pravilu ide red etabliranih autora, red onih koji tek počinju. Moram reći kako je osobito zadovoljstvo čeprkati naokolo, tražiti nove autore, čitati njihove uratke, stavljati ih u "Parsek" i time isfuravati. Srećom, povećanje broja stranica omogućava maknuti se s Prokrustove postelje minijature (izraz skovao A. Žiljak), prema ambicioznijim, zaokruženijim pričama.

U magazinskom dijelu dominiraju recenzije, zatim intervjui, a tek na kraju dolaze eseji. Očito su esefičari djelatni kad treba ispričati sočnu priču, dok spekulaciju kroz esej prepuštaju drugima.

Nastojao sam, a nastojat ću i u buduće, održavati ravnotežu ova dva dijela časopisa.

Ne bismo, dakle, trebali biti nezadovoljni. "Parsek" se potvrđuje kao najžilaviji hrvatski SF fanzin, na žalost i u ozbiljnoj konkurenciji za najbolji fanzin. Na žalost? Da, na žalost. Naime, konkurencija u toj kategoriji je praktički - nikakva.

I ne samo to. Hrvatska je znanstvenofantastična scena ostala i bez onoga po čemu je bila najprepoznatljivija, a to je profesionalni časopis.

Pogledajmo istini u lice.

Ako možemo. Jer "Futura" je mrtva.

O, da. Već čujem glasove koji mi govore: "Stani, ne pokapaj živući časopis!", "Dajmo da izlaze!", "Ima još nade!"

Svakako, svakako. U protekloj godini izašao je slovima i brojkom: jedan (1) broj. I što reći?

Da, postoje planovi. Postoji i urednica nemalog profesionalnog i osobnog ugleda. Ali to očito nije dosta.

Najpoštenije bi bilo proglasiti gašenje "Future" i time otvoriti prostor za nešto novo. Jer fanzini ne mogu ispuniti prostor što ga profesionalni časopis ostavlja za sobom. To je kao kad bi bojna domobrana, od par stotina vikend ratnika s nešto minobacača, trebala ispunjavati zadaće cijele gardijske brigade. To ne ide. Bojišnica je preduga, a negdje doma imamo svoje poslove i obitelji.

Opet naričem? Pa da, samo što sam lopticu podlo prebacio drugima. Naime, žao mi je što je tome tako.

"A zbirke? A blogovi? Što je s njima?", već čujem. Zbirke izlaze - svaka ponaosob - jednom godišnje, dok osobni blog ne može biti supstitut za uređen časopis s jasnom uređivačkom politikom. U ostalom, gdje ćemo pratiti tekuću svjetsku produkciju? Gdje ćemo se retrospektivno upoznavati s klasičnim pripovijestima žanra. Zapravo nigdje.

I što sad? Ništa osobito.

Popunjavat ćemo prazninu koliko god bude moguće, nastavljajući i u papirnatom izdanju, i u elektroničkoj formi. Naime, "Parsek" je dobio i blog. Jesam li nešto spomenuo protiv blogova, tamo negdje ranije u tekstu? Pa, "Parsekov" blog je zapravo novi način uwebljivanja fanzina, nešto kao interaktivni časopis.

Recimo na kraju i par riječi o ovom broju. Stožerni je tekst posvećen Nikoli Tesli (to je vidljivo valjda već pri pogledu na naslovnicu), povodom sto pedeset godina njegova rođenja. Zbilja, Teslin genij ne prestaje pobuđivati maštu, pa se možemo samo zapitati zašto njegov lik i njegovi izumi nisu baš zastupljeni u domaćem SF-u. Što se tiče priča, donosimo priču Danila Brozovića iz ciklusa o Heraklu, zatim priču Tereze Rukober, koja je - kao i uvijek - specifičnog ugođaja, te minijaturu Kristijana Novaka. Dodajmo kako nas je napustio još jedan velikan znanstvene fantastike, američki pisac Jack Williamson, kojemu posvećujemo nekrolog.

Na čitanje!

U Zagrebu, 16. siječnja 2007.

B.Švel