Povratak na glavnu stranicu
parsek.blog.hr


REPORT LIBURNICONA
Službeno izvješće udruge Kulturni front
Piše:Tomislav Lesinger

Sve ima svoj početak

Kad se krenulo u organizaciju ovogodišnjeg Liburnicona želja nam je bila da ispunimo tri osnovna cilja; okupiti ljubitelje znanstvene fantastike i fantastike iz cijele Hrvatske, obogatiti turističku ponudu Grada Opatije i obogatiti sadržaj za mlade. Sva tri cilja su ispunjena.

Krenuli smo u organizaciju nekoliko mjeseci prije konvencije. Skupila se ekipa koja je sudjelovala na prošlogodišnjem Abbaconu i polako počela s osnovnim organizacijskim pothvatima. Liburnicon je organiziralo doslovce petero ljudi iz udruge Kulturni front, čija imena možete pročitati na web-stranici (http://www.kulturnifront.hr ), ali naravno, uz pomoć volontera, prijatelja iz udruge 3. zmaj i Albusa. Otprilike dva mjeseca prije konvencije počeli smo s medijskim angažmanom, napravili smo trailer (najavu) koja je osvanula na Youtube-u, počele su najave na forumima, a četrdesetak dana prije konvencije dobili smo i našu prvu službenu web-stranicu.


Sve nosi svoje probleme


Od početka nas je mučilo vrijeme koje ćemo odrediti za početak konvencije. Ljetni termini su ostali praktički jedini kad nema konova u Hrvatskoj, a Opatija je turističko mjesto koje svoje najluđe dane proživljava ljeti. Ideja je bila da napravimo jednu ludu ljetnu konvenciju i da zapravo vidimo postoje li realne šanse da se nešto takvo organizira (s uspjehom) u jednom turističkom gradu usred turističke sezone. Isto tako, interesiralo nas je kolike su naše organizacijske sposobnosti, jer po prvi put radimo nešto što gotovo nitko od nas prije nije radio i uopće nismo imali predodžbu što nas sve čeka. Znali smo da ljeto nosi određene prednosti, ali i nedostatke. Organizirati fizičke aktivnosti pripreme konvencije na svakodnevnih četrdesetak Celzijevih stupnjeva zbilja je ogroman problem, s kojim smo znali da ćemo imati posla, ali nitko nije očekivao da će to biti baš najtopliji dani u posljednjih pet desetljeća. Prednost je, naravno, bila ta da ste se mogli okupati i osvježiti kad god ste htjeli, za cijelo vrijeme konvencije. Imajući to na umu, program smo pokušali oformiti oko raznovrsnih zabavnih sadržaja koji će iskoristiti sve prednosti koje nam najtoplije doba godine pruža. Program smo popunili brzo i bez problema. Problem nam je bio, hoćemo li imati dovoljno financijskih sredstava da ga i odradimo.

Jedan od glavnih problema nam je bio i organizacija smještaja, odnosno noćenje. Grad Opatija i ICEJ (Novinarski dom) nisu nam, iz sigurnosnih razloga, dali da posjetitelje željne spavanja smjestimo u istoj zgradi gdje se održava konvencija. Nakon tjedana i tjedana neuspješnog traženja rješenja ovog problema, uspjeli smo s Gradom Opatijom naći zajednički jezik i oko ovog pitanja. Grad je na sebe preuzeo sponzorirati hotelskim smještajem svih posjetitelja koji se jave na vrijeme. Rok je istekao pet dana prije konvencije. Nažalost, taj dogovor je postignut tek nekoliko dana prije samog roka prijave (koji smo odredili još ranije), pa posjetitelji koji su se prije raspitivali o noćenju nisu mogli na vrijeme dobiti pravu informaciju. Nismo smjeli dopustiti da, tjedan dana prije konvencije, ljudi koji žele spavati ne znaju hoće li biti organizirano noćenje. To nam je svakako jedan od većih propusta i prva točka organizacije sljedećeg Liburnicona.

U tjedan kad počinje konvencija naša organizacija ulijeće kao pun kamion koji se vozi nizbrdicom bez kočnica. Djeluje potpuno nestvarno da imamo svega tjedan dana do konvencije. Izgledalo je kao da nam treba još mjesec dana da sve dođe na svoje mjesto. No, organizacija je uzela puni zamah i svi posvuda lete organizirati ono što su na sebe preuzeli. Postaje kristalno jasno ono staro pravilo da nikad nije dovoljno sposobnih ljudi, a vrlo često ni novca. Radimo prvu verziju satnice koju ubrzo i objavljujemo na web-stranici. Medijska prašina se već lagano digla, izlaze nam najave u lokalnim tiskovinama, radiju, ali i na Internetu. Lijepe se plakati (koji su bili predobri), a najavljujemo i naš dječji program po knjižnicama te vrtićima. Par dana prije konvencije počinje se s uređenjem ICEJ-a i terase na drugom katu. Trebalo je organizirati uređenje terase (stolice, stolovi, ozvučenje...), osigurati svu potrebnu informatičku opremu (projektori, prijenosna računala...) te uređenje svih prostorija.


Zaboravni petak


I tako je došao i dan "D" u petak 20. srpnja 2007. godine. Od ranih jutarnjih sati radilo se na ozvučenju prostora, sređivanju cuge, posljednjim testiranjima kompjutorske i slične opreme, kao i na finiširaju knjižica za posjetitelje, akreditacija i društvenih igara koje su se tek trebale dogoditi tog ili idućeg dana. Kakvih pet minuta prije službenog otvaranja Liburnicona još smo trčali po hodnicima, a da nismo ni znali kako bi ceremonija otvaranja uopće trebala izgledati. No, u tim trenucima od nekud je iz rukava izvučena pupčana vrpca ovog našeg još nerođenog kona, a našla se i jedna prekrasna katana. Naš glavni web developer Phrax aka Šuker izašao je pred publiku koja je brojala tridesetak ljudi te je ceremonija otvaranja mogla započeti. Ovim putem se zahvaljujemo svima što su imali volje po onom užeglom suncu uopće doći na otvaranje. Nakon kratkog čitanja pisma dobrodošlice, ja sam (Lesinger) uz pomoć superoštre katane presjekao pupčanu vrpcu ovom našem tek rođenom konu. I tako je, na simboličan način, rođen prvi Liburnicon.

Posjetitelji su se na ulazu malo počastili sa sokovima i grickalicama. Osim akreditacije, svi posjetitelji su dobili i bilten Liburnicona te jedan glasački listić za najbolju fantasy&sf sliku. Liburnicon je počeo proživljavati svoje prve sate na žarkom suncu. Slijedilo je uvodno predavanje opatijskog gradonačelnika dr. sc. Amira Muzura o čudesnim izlječenjima tokom povijesti. Prvi gosti su počeli pristizati u većem broju i sve je teklo svojim tokom. Predavanja su se održavala s minimalnim zakašnjenjima, a ljudi su s velikim zanimanjem prisustvovali demonstraciji naše velike hit igre "Star Trek boćanje". Igrači su se jednostavno zaljubili u igru i teško ih je bilo odvojiti od boćarskog terena. Slijedilo je predavanje o 'Liburnima i liburnijskom području" arheologa Ranka Starca, a nakon njega je došao na red i prof. dr. sc. Marijana Vejvodu s temom: "Što je znanstvena fantastika u današnje doba?", koji je naišao očito na grupu istomišljenika jer se rasprava otegla dugo u noć. Smračilo se, LARP Vampira je taman počinjao, pripremao se DnD turnir i board game-ovi su se taman pripremali za posjetitelje kad se dogodilo nešto što je presjeklo organizatore.

Sijevnulo je u hodniku i tri glavne sobe (kompjuterska, soba za board game-ove te ona za radionice i DnD) ostale su bez struje. Stare električne instalacije u zgradi samo su čekale jednog malo jačeg potrošača struje da izgore. Žice u razvodnoj kutiji nasred hodnika su se istopile i jedini način za popravak je bio stavljanje novih instalacija. I tako, dok smo mi organizatori trčali po hodnicima te pokušavali vratiti struju, posjetitelji su se polagano pokupili na noćno kupanje i izlazak u Opatiju. Program je slijedećih dva sata u potpunosti zamro, a jedino LARP-eri vampiri nisu bili utučeni. Očigledno su im njihove vampirske oči omogućavale nesmetano kretanje po polumračnim prostorijama i nisu ni primijetili da se nešto čudno događa. I dok smo se dvoumili pasti u depresiju zbog toga što nam se dogodilo, ili da pobjegnemo van od svega, na terasi se održavala slabo posjećena književna večer. No, oko ponoći iskusna ekipa s Istrakona uzela je mikrofon u svoje ruke i održala kviz "Ko što zna? Krhko je znanje!" i publika se opet ni od kuda počela skupljati. Večer je ipak kako-tako uspješno privedena kraju.

Ja bih rekao da je taj prvi dan bilo očito da su posjetitelji od nas više očekivali. Očekivalo se više ljudi, više igara i više akcije. Nije da je nedostatak struje glavni krivac za sve. Mi kao organizatori smo jednostavno ostali zatečeni nastalom situacijom i svi smo nahrupili riješiti taj problem, potpuno zanemarujući posjetitelje. Tako su se skoro svi posjetitelji, njih osamdesetak, razbježali koliko god su mogli. Na kraju večeri bili smo dosta utučeni. Toliko truda i mjeseci rada je uloženo, a vratilo nam se na gotovo najgori mogući način. Jedino nam je preostalo da se reorganiziramo, pokupimo ranjene i subotu učinimo nezaboravnom.


Nezaboravna subota


Subota je počela laganim korakom. Prvo što smo išli srediti je, dakako, struja. Pospajali smo produžnim kabelima sve koliko smo god mogli. Hladnjake i jednu predavaonicu učinili smo funkcionalnom. Opremili smo se svijećama i reorganizirali. I dok smo mi to sve spajali, u prostoriji za društvene igre okupili su se mališani. Pod budnim okom animatorica iz društva Naša djeca, zabavljali su se izradom svemirskih brodova od papira, gledajući crtiće, kušajući kolače te crtajući fantasy i SF slike. Napravljena je i mala izložbica njihovih likovnih uradaka, za koju su posjetitelji kasnije s oduševljenjem glasali. Ležerni radosni duh tog jutra nam je i dao snage da tu subotu odradimo kako treba. U popodnevnim satima sve je bilo spremno za početak programa. Iako smo mi prvotno zamisliti da program počne oko četrnaest sati, vrlo brzo smo shvatili da ćemo pomicati satnicu što kasnije, kako bi se okupilo što više znatiželjnika. To je, u biti, bio najveći pogodak konvencije.

Dolaze nam naši gosti iz Splita, Dora i Tanja Duplančić, za predavanje i radionicu iz Astrologije. Oko četiri sata popodne počinju prva predavanja Ivana Cerovca, a slijedi ih astrologija i radionica iz astrologije. Oko pet sati, kada se već dalo nekako disati po onom vremenu, počinje eksterni show program i rad Phraxa u ulozi animatora nije prestao do ranih jutarnjih sati. On je kreator velike većine igara na Liburniconu, pa ih je stoga najbolje znao voditi i objasniti. Prvo su počele igre s testiranjem nove federacijske fazorske borbene puške FKK-47. Tu se kao najbrži Star fleet marinac na našem borbenom poligonu pokazao Pa3k s Istrakona, dok je naša klingonka iz Zagreba, Tedea, zauzela drugu poziciju. Slijedio je "Roswell '47" gdje smo proveli pola sata čekajući da se naši alieni konačno probiju kroz atmosferu i počnu slijetati na sletište što smo pripremili. Nažalost, to je dalo dovoljno i previše vremena da se bespoštedni Men In Black skupi oko ICEJ-a i pripremi za rušenje naših posjetitelja izvan naše galaksije, točnije Andromede. Na sreću naših posjetitelja, Men in Black nisu uspjeli svojom inferiornom tehnologijom srušiti ni jedan "leteći tanjur" no učinili su dovoljno da par njih skrene s kursa i aterira izvan predviđenog sletišta. Na našu sreću, nije se ponovio Roswell iz 1947. godine. Čestitke ekipi A je to na uspješnom navigiranju "letećim tanjurima".

Zatim je slijedilo je ono što se čekalo još od petka i za što se treniralo veći dio subote na našem lokalnom jogu (boćarskom terenu, ako netko ne zna). Skupilo se šesnaest natjecatelja u osam ekipa i počela je kvalifikacijska runda za veliki prvi svjetski turnir u "Star Trek Boćanju". Kvalifikacije su ekspresno završene i finalna igra je mogla početi. Na iznenađenje svih nas, ekipe koje su trebale biti glavni favoriti ispale su već u prvoj kvalifikacijskoj rundi, i u veliko finale smo ušli s dvije potpuno nove ekipe. Svaka od četiri preostale ekipe izabrala je jednu od organizacija: Federaciju, Klingonce, Romulance ili Dominion i s njima pokušavala ostvariti prevlast nad planetima i sustavima u Neutralnom području. Podmukli Romulanci vrlo su brzo doživjeli svoj kraj, a onda je krenulo bespoštedno osvajanje sustava, gdje su se savezi sklapali jednako brzo, kao što su se i raspadali. Situacija je postala napeta da ne može biti napetija. Od nekud je doletjela i borgovska kocka te asimilirala jedan od sustava, a svi znaju da je Borgove - kad se negdje ustoliče - jako teško istjerati. Nakon kakvih dva sata igre i premorenosti natjecatelja odlučili smo odigrati još dvadeset minuta pa pogledati situaciju na terenu. Na kraju je pobijedila ekipa 3. Zmaj, a slijedili su ih ekipa A je to i Zagrepčani (ne znamo točno ime). Ekipa A je to je bila već osvojila majice u igri "Roswell '47" te je svoje majice dodijelila trećeplasiranima, i za to im se ovog puta zahvaljujemo.

Tu negdje, usred turnira u "Star Trek boćanju", počelo je predavanje Korada Korlevića iz zvjezdarnice u Višnjanu. S Koradom smo imali jedan nesporazum (vražji e-mailovi!), pa do posljednjeg dana nismo znali je li u mogućnosti doći, iako smo ga najavili. Bio je vrlo zadovoljan što je u Opatiji imao priliku pričati o jednoj temi koja nije baš često zastupljena, a radi se o svjetlosnom onečišćenju i njegovim posljedicama. Predavanje nije nikoga ostavilo ravnodušnim.

Nakon predavanja, slijedilo je predstavljanje vodene rakete kućne izrade mladog Riječanina Edija Ratkajca i njezina demonstracija leta. Edi je velikom broju zainteresiranih objasnio načelo na kojem rade takve rakete, pokazao kako se s dvije plastične boce može napraviti takva raketa, kao i ventile te ostalu opremu koju je potrebno izraditi kako bi se raketa napravila. Raketu smo lansirali sa samo dva bara pritiska i digla se na kakvih trideset metara visine. Dok je trajalo predstavljanje vodene rakete, počeli su se održavati svi kvizovi u organizaciji Liburnicona i 3. Zmaja iz Rijeke koji su bili predviđeni za noć prije, a koji se nisu mogli održati zbog nestanka struje.

Došao je i red na koncert grupe Pavijan Grivasti na terasi na drugom katu. Puna terasa ljudi, sve vrvi od programa, sve puno ljudi unutar i okolo zgrade - to je ono što smo čekali cijelo vrijeme. Poslije dobro posjećenog koncerta, ispod terase se održavao "Minotaurov Mausoleum". Labirint prepun piva sa samo jednim ulazom i samo jednim izlazom, i samo jednim Minotaurom. Rijetki su uspjeli s pivom u ruci izbjeći Minotaurovoj nepogrešivoj orijentaciji u labirintu i njegovim vjernim mačevima.

Uskoro je prošla ponoć i polako smo se spremali za proglašenje najboljeg SF & Fantasy rada konvencije. No prije toga Istrijani su još izveli Kviz "Najslabija karika" i dobro nasmijali publiku. Proglasili smo pobjednike u natjecanju za najbolju sliku (čestitke Neli), a zatim smo nastavili sa SF Charadesima gdje su se svi opet dobro nasmijali kad je Jani (3. zmaj") crtao klonove iz Star Wars filmova ili kada je Kiko pokušavao nacrtati Shadowfaxa iz Gospodara prstenova. Sve je to popraćeno degustacijama slastica iz raznih galaksija, kao i kušanje već napola popijenog klingonskog Blood Wine-a. Sve smo završili s klingonskim karaokama, koje - iako nisu bile na klingonskom - nisu bile lake za razumjeti (Svaka čast Tedi).

Negdje oko četiri ujutro konačno smo stavili ključ u vrata ove naše početne Liburniconske priče i moglo bi se reći da se Liburnicon, nakon skoro upropaštene prve noći, uspio preporoditi i poput Feniksa iz pepela poletjeti i zasjati na opatijskom nebu.


Liburniconski zakoni


Tako je završio famozni Liburnicon. Neke zakone smo naučili te smo ih odlučili podijeliti sa svima. Imamo ih deset, iako bi ih se dalo napisati još barem pet puta više.

1. Na neke stvari se ne može utjecati, jednostavno se dogode (primjerice, nestanak struje).

2. Ukoliko organizirate kon, uzmite puno svijeća. Neka se nađe.

3. Ukoliko organizirate kon usred ljeta na +40 stupnjeva, morate imati dosta pive.

4. Ukoliko organizirate kon usred ljeta, program mora biti većinom večernji i trajati do ranih jutarnjih sati, jer sunce je jednostavno prejako tokom dana i judi su na moru.

5. Organizirati ljetni kon u Hrvatskoj je moguće ako se jako potrudite, ali ne preporučamo. Prepustite to nama.

6. Predavanja i književne večeri ljeti teško nalaze slušaoca. Jednostavno, ljudi ne žele uključiti mozak. Za to im služi ostatak godine.

7. Osvježavajuće ljetne sf&f igre su zakon. Definitivno nešto čega baš nema na drugim konovima. Ljudi to naprosto obožavaju.

8. Koliko god vam izgledalo da imate dovoljno ljudi za organizaciju kona - varate se, nemate.

9. Koliko god vam izgledalo da imate dovoljno vremena za organizaciju kona - varate se, nemate.

10. Kad organizirate kon, uvijek zovite LARP-ere jer oni jedini (osim vas) imaju neke rekvizite od koristi.

USKORO SLIKE NA NAŠEM WEBU









forum
www.sfera.hr