Preda mnom je primjerak knjige Roberta Ansona Heinleina For Us, The Living - A Comedy of Customs, s uvodom Spidera Robinsona te pogovorom Roberta Jamesa, u izdanju njujorške kuće Pocket Books, tiskan 2004. godine, premda je sam roman napisan prije skoro sedamdeset godina.

Izgubljeno blago, ili... Ili što? Krenimo redom. Knjiga je napisana 1938. i 1939. godine - ne zna se točno od kojeg do kojeg datuma. Heinlein je u to doba umirovljeni niži mornarički časnik, s nekih šest-sedam godina svaštarenja i propalom političkom karijerom, karijerom koja nije zapravo ni započela. Knjigu je napisao nakon što je kao kandidat stranke Demokrata bio izgubio izbore za Skupštinu savezne države Kalifornije, s neotplaćenom hipotekom na kuću koju je kupio upravo da bi imao stalno prebivalište u svojoj izbornoj jedinici. Prema njegovim riječima, prihvatio se pisanja umjesto "poštenog posla", u nadi kako će zaraditi novac. Međutim, Za nas, koji živimo - komedija običaja promptno je završila u ladici i nije izronila iz nje sve do nedavno. Heinlein je za to imao razloga.

Fabula je razmjerno jednostavna: mornarički avijatičar gine u bedastoj prometnoj nesreći (fućkaš pilota koji samo tako pogine vozeći auto, ali dobro), eda bi se probudio u tuđem tijelu nekih nepunih 150 godina kasnije, u godini 2086. Našeg junaka probudi iz polusvijesti prelijepa djevojka koja ga odvuče u svoju kuću, jer jadnik očito nije pri sebi. Ondje slijede potanki opisi futurističkog stanovanja i shvaćanje što se zapravo dogodilo. Nikome od ljudi koje protagonist susreće nije čudno kako se čovjek od prije stoljeće i pol probudio u tuđem tijelu, baš naprotiv. Svi su spremni pomoći mu i pokazati mu čudesa poznog 21. stoljeća. Ne zaboravimo, roman je ipak pisan kao utopija!

Slijede opisi svijeta sutrašnjice, što kroz brojne dijaloge (odnosno monologe) pojedinih likova, odnosno kroz izravne "gernsbackovske" opise raznih naprava, ali i odnosa u društvu. Sve je lijepo i krasno, junak i njegova spasiteljica se zaljubljuju jedno u drugo te odlučuju živjeti u braku - koji je , naravno, posve neformalan. Idila potraje dok se u posjeti ne pojavi djevojčin bivši suprug (suložnik?), te ga naš dvadesetostoljetni primitivac u navali zdrave ljubomore ne sastavi šakom u zube.

Tu protagonist završi u korektivnom centru, no nemojte očekivati elektrode na glavi, lobotomije niti ikakvu mračnu znanost na djelu. Ponavljam, svijet budućnosti je utopija, a korektivni centar je mala utopija za sebe - junak je slobodan lunjati naokolo te ima privlačnu terapeutkinju, dok ga pohode mnogi ugledni stručnjaci kojima je on zanimljiv. Heinleinu je to prigoda da u nizu sokratovskih dijaloga produbi svoju viziju idealnog svijeta sutrašnjice.

Na posljetku, junak je izliječen od svojih zastarjelih nazora, zapravo izliječen je do te mjere da sa svojom suprugom i spomenutom terapeutkinjom zasnuje veseli menage a trois! Roman završava time što protagonistu (ipak) pomalo postane dosadno, pa se priključuje svemirskom progra-mu. Posljednji prizor je nimalo patetični rastanak sa supru-gama i uzlijetanje svemirskog broda. Vuuuššš!!!

Pustimo na stranu ponešto na-tegnutu temeljnu pre-misu romana: bu-đenje u tuđem tijelu. I to tijelu čovjeka koji je iz filozofskih pobuda počinio samoubojstvo, pa je, eto, oživio - ali bankovni računi, zdravstveno te so-cijalno osiguranje i dalje štimaju... Pusti-mo na stranu što nikome nije čudno što neki čovjek tvrdi kako je poginuo prije sto pedeset godina ("Znate, ja sam s Jelacsichem preszao Dravu, boievah protivu Magyarom, akoprem me basz kod Budima kugla pogodila... A Horvatzka je danas slobodnom!? Pobiedismo!?"), pustimo, dakle, na stranu osnovnu neuvjerljivost.

Ostaje činjenica da je For Us, The Living utopija, pri čemu su utopije po definiciji dosadne, kako bi to rekao Isaac Asimov. K tome, Heinlein vrlo minuciozno objašnjava ne samo tehnološka čuda, već se upliće i u ekonomsku raspravu, očito pod utjecajem političkog programa u koji je evidentno vjerovao. Jednom riječju: Amerika budućnosti je kvazi-socijalna država u kojoj i dalje postoji sveta individualna inicijativa, dok gra-đani rade koliko im se hoće (!). Oprav-danje za takav sustav je u zamršenoj političko-ekonomskoj diskusiji koja je prilično neprobav-ljiva i jedini je dio romana gdje sam preskakao po par pasusa. U jednom trenutku, glavni junak i neki ugledni ekonomist postave ploču s figurama i žetonima kako bi simulirali ekonomske tokove. Narator čak preporuča neka čita-telj učini to isto, jer mu inače model ne će biti jasan! Da ne bi bilo zabune, na kraju je dodatak s raznim varijacijama iste si-mulacije. Međutim, kad se oduzmu takvi zamorni diskursi, ostatak nije ni malo dosadan i dobro "vuče". U romanu ima niz humorističnih epizoda, likovi nisu baš plošni, dok se u nizu motiva nazire budući punokrvni autor.

No, u For Us, The Living, kao što je u predgovoru romanu primijetio Spider Robinson, sadržana je DNA Heinleina kao pisca. Tu je ponajprije koncepcija buduće povijesti u kojoj Amerika doživljava procvat i tehnološki napredak, zatim "lude godine" religijskog fanatizma, postkolonijalnu ekspanziju u Latinsku Ameriku koja završava time što udružene južnoameričke flote izvedu desant na New York i genocid njegovih građana (što će se kasnije u SF-u ponoviti n puta), pa konačno nastupa suvislo svijetlo doba... Istodobno, Europljani su nakon svojeg velikog rata - podsjetimo se, roman je dovršen 1939.! - od kojega je Amerika apstinirala, imali neku vrst unije, eda bi se definitivno poklali u rekreaciji tridesetogodišnjeg rata. Za svo to vrijeme, Azijati u đuture briju neki mračni totalitarizam...

Nadalje, tu su pokretne ceste (The Roads Must Roll), prizor nesreće na raketodromu (Space Cadet), izolirano područje u koje odlaze oni najnetolerantniji (Coventry), razdoblje režima religijskih fanatika (If This Goes On) i drugi motivi dobro poznati čitateljima Heinleinovih ranih radova, uključujući i spavača koji se budi nakon stoljeća sna (Beyond This Horizon). Povrh toga, tu su i superkompetentne heroine, eksperimentiranja s brakom, spolnim slo-bodama i uopće moralom društva, antirasizam i antiklerikalizam... Dakle, sve ono što je čekalo neka prođe početna afirmacija mladog pisca i ciklus romana za mladež iz četrdesetih i pedesetih, a što je sve bilo pod strogom uredničkom paskom.

U knjizi, međutim, pravi mali biser predstavlja pogovor Roberta Jamesa. On je nesuđenim Heinleinovim biografom, budući se razišao s piščevom udovicom neposredno pred njezinu smrt. Naime, James daje faktografski prikaz Heinleinove kratke političke karijere krajem tridesetih, u okviru frakcije Demokrata pod nazivom EPIC - End Poverty In California. EPIC je vodio pisac Upton Sinclair koji je, prema svemu sudeći, duboko utjecao na budućeg velikana SF-a, i to ponajprije svojim socijalno-utopističkim zamislima. Povrh toga, James u svojem eseju prikazuje i Heinleina-čovjeka u tom razdoblju, koji je s Leslyn MacDonald imao od 1932. neku vrst "otvorenog braka". Na dnevnom redu su bili nudizam, možda i tolerirani preljubi - ono što bismo danas nazvali swinganjem. Tu, zapravo, leži razlog što je Heinlein kasnije nastojao sustavno potisnuti spominjanje svoje (druge) supruge Leslyn, zaključuje James. Osobito je Heinlein bio ponukan na to kad se oženio s Virginiom Gesternfeld, a karijera autora popularnih juveniles, SF romana za mladež, bila mu je u punom usponu.

Sve u svemu, For Us, The Living pruža fascinantni uvid u Heinleina dok su njegove ideje bile u zametku. S druge strane, taj roman trpi od niza slabosti koje su ispravljene u njegovim kasnijim radovima - ili su, rekli bi Heinleinovi kritičari, izbile u svoj svojoj punini. Ova Komedija običaja nikako nije za ljude koji ne poznaju piščev opus, odnosno za one koji ga znaju po dva-tri najglasovitija romana. Jednom riječju, radi se o djelu koje se može preporučiti samo čitateljima koji se nastoje sustavno upoznati ne samo s Heinleinovim radovima, već i s njime kao osobom koja se razvijala u vrhunskog autora znanstvene fantastike.