Priče:
- Zoran Krušvar: Najbolji na svijetu
- Zoran Oštrić: O telefonima i dvojnicima
- Mislav Pasini: Linija 21
- Jadranka Bukovica: Max
- Zvonko Bednjanec: … na kraju svijeta …
- Zoran Janjanin: Igra skrivača
- Dalibor Perković: Preko rijeke (priča nagrađena SFEROM!)
- Danilo Brozović: Prsti (priča nagrađena SFEROM!)
Urednici: Darko Macan, Tatjana Jambrišak i Darko Vrban
Naslovnica: Tihomir Tikulin
Predgovor:
U uvodnoj priči ove zbirke prođe dobrih deset kartica prije no što shvatimo da nije riječ o kakvom omladinskom romanu već o čistokrvnoj SF premisi i istraživanju temporalne kauzalnosti. Pripovjetku, pak, koja zatvara zbirku, mogli bismo optužiti i za literaturu … U cijeloj knjizi jedva će se netko odvojiti od površine planeta; više je – časne mi riječi – autobusa u njoj nego svemirskih brodova. Što nam se to događa sa SF-om?
SF mutira, eto što. Evoluira. Prilagođava se. Odustao je, privremeno, od srebrnkastih futurističkih kostima pa navukao crne plašteve i svećeničke halje. Gandalfizirao se, reklo bi se, Potterizirao … Ali, ne griješimo dušu: u trapericama ili pod kukuljicom, SF je još uvijek SF po onome bitnom.
Uzmimo Perkovićevu pripovjetku: na prvi pogled pseudopovijesni fantasy, ali samo na prvi pogled. Jer, fantasy prihvaća bogove zdravo za gotovo i u kriznim se časovima trsi povratiti ustaljeni poredak, a SF je taj koji bogove ruši i gleda u budućnost. Uzmimo Janjanina: na prvi pogled sword&sorcery, a na drugi … ovaj, na drugi je pogled i dalje sword&sorcery, ali antiautoritativan stav kojim zrači tako je blizak znanstvenofantastičnom svjetonazoru.
Osam pripovjedaka koje čine ovu zbirku zamijenile su svemir svršetkom svijeta, usporednim postojanjima, zagrobnim strahom, egzistencijalnim nemirom i teleološkim dvojbama, ali nisu napustile osnovno pitanje SF-a: istraživanje granice na kojoj čovjek ostaje ili prestaje biti čovjekom.
Vremena su burna i nisu dobra za SF na kojem smo odrasli; previše je pitanja i premalo nade. Srećom, i djeca takvoga vijeka su poput sve djece ikad rođene: u svojim su snovima spoznala izlaz i spremna su nam ga svima pokazati, perom ga nacrtati na oluji.
Darko Macan
Zagreb, 22. ožujka 2003.
Komentari