Priče:
- Tatjana Jambrišak: Crveno i crno (priča nagrađena SFEROM!)
- Viktorija Faust i Adrijan Wolf: Beskrajna melodija
- Slobodan Petrovski: Bay, bay, blondie
- Goran Konvični: Prostora dosta, i vremena
- Predrag Raos: Stvaranje svijeta
- Tomislav D. Matković: Noć u gradu
- Dean Fabić: Zametnuta smrt Brune Valerića
- Denis Peričić: Odiseja Miljenka Staničića
- Ivana Šips: Šetnja rajskim susjedstvom
- Aleksandar Žiljak: U daljini se čuju zvona
- Jasmina Blažić: Duganov sin
- Davorin Horak: Skice kvantnih emocija
Urednik: Davorin Horak
Naslovnica: Bojan Tartcchio
Predgovor:
Velike su šanse da sam pogriješio i da na stranicama koje slijede leže vaša najveća razočaranja. To je, doduše, moj osobni strah koji, nadam se, nema pretjerano jaka uporišta. Jer, zbirka je toliko šarolika, toliko raznorodna u pristupu da sam je slobodno mogao nazvati Kameleon, i u njoj bi se za svakoga mogla naći barem jedna dobra priča, naslov, rečenica ili, ako ništa drugo, riječ.
Svaki od ovih autora je odlomio komad svog života i stavio ga pred vas. Svima im je drago što će baš njihova priča izroniti pred svjetlo publike. Veseli su što ih urednik nije odbacio, što misli da u njima ima nešto, ali nesvjesni jedne činjenice. Nesvjesni činjenice da ih možda bacam u ralje vukovima koji ce ih razderati ne vidjevši ono što se prelilo iz njihovih srca ravno u rijeci, vukovima koji će zbog gladi nevidjeti poput pera suptilnu emociju i ubiti svaku vlat koja iz priče izranja, pokopavši sve njihove nade.
A možda, nadaju se, jer spremno su prihvatili rizik kada su lijepili marku na kuvertu, na svoje snove, pustivši ih da se probiju kroz trnovit put, da će puknuti vatromet i otvoriti im do tada nepoznate dveri.
Previše možda…
Stoga, ne krivite njih, oni su samo djeca, koja veselo pipaju oko sebe ne bi li saznala što i tko su. Krivite mene, što im nisam pokazao gdje treba tragati, iako sam i sam tek puki tragac.
Probajte registrirati pokoji kvant njihove imaginacije koji kuca na vaša teška vrata.
D.H.
Zagreb, 1997.
Komentari