CroZBiFaniStorija

Stranica 1 Stranica 2 Stranica 3 Stranica 4 Stranica 5 Stranica 6 Stranica 7

Djed prvi: PROPALO CIGANSKO VJENČANJE

V.K. je bio direktor proizvodnje (tiskara i sve to) pa baš nije bio doma po pitanju autorskih prava i slične problematike. (Iz nekoga razloga htio je da esef-edicija bude baš njegov projekt, pa je išao mimo nakladničkog dijela GZH. To su bile čari OOURiniranja: cijela tvrtka je cijela tvrtka, ali pojedini njeni dijelovi-OOURi mogu si međusobno konkurirati samostalnim poslovima.) Bilo kako bilo, da skratim priču, dobio sam u zadaću nabaviti copyright za “ČELIČNE ŠPILJE”, “GOLO SUNCE” i “JA, ROBOT” Isaaca Asimova. (I sve to prevesti, ali to je druga priča.)

Kao pravi lajbek u tim stvarima, ne znajući ništa o literarnim agentima i toj proceduri, poslao sam 27. svibnja pismo u glavu, ravno Asimovu! A u želji da se to moje pismo ne izgubi u masi fan-pisama malo sam ga iskitio. (Također nisam htio suhoparni biznis.) Pa sam priču o copyrightu začinio onim vicem gdje Cigo kaže: “Oženit ću se kraljevnom! Pola posla je gotovo – ja hoću!” Pa će tako biti i hrvatskog izdanja Asimovljevih knjiga – pola posla je gotovo, mi hoćemo …

Dok si rekao “odgovor”, evo stiže odgovor! (Zamislite da je ovo faksimil):

Dear Mr. Mazuranic,

Thank you for your letter of 27 May.

I agree, too, but even when the gypsy and the Tsar’s daughter both agree, nothing can happen.

The Tsar must agree, and in my case, it is the Doubleday who must.

Doubleday controls the foreign rights to my stories and I’m afraid you must deal with them. I will forward your letter and my reply to them and it will then be up to them.

Yours,
(Tu je vrlo cifrasti potpis
koji ne mogu reproducirati)

Prijevod:

Hvala na pismu …

I ja hoću, ali čak kad i ciganin i careva kći oboje hoće, ništa se neće dogoditi.

Mora htjeti i Car, a u mome slučaju Doubleday je taj koji mora htjeti.

Doubleday vodi posao s tantijemama za moje tekstove pa se bojim da morate pregovarati s njima. Poslat ću im vaše pismo i moj odgovor pa je dalje na njima.

Ti bokca! Sudeći po datumu na pismu (2.VI) Asimov je napisao odgovor istoga dana kad je primio moju prošnju! Njegov datum je šest dana poslije moga koliko je onda trebalo avionskom pismu da dosegne adresu u Americi … Što je još jedna potvrda “Lundwallova temeljnog zakona korespondencije” (“Brzina odgovora na pismo obrnuto je proporcionalna jugoistočnosti adrese”, drugim riječima, tko piše na sjever i zapad odgovore mu odmah, a tko piše na jug i istok čekaj magare dok trava ne naraste … Lundwallu se dogodilo da ga zovu za PoGoa na konvenciju u Skoplje, pa im on odgovorio da hoće, pa nikad više od njih nije primio ni slovca … A oni se poslije čudili zašto im nije došao … Asimov je očito pregledao dnevnu poštu i odmah istoga dana napisao odgovor. Tako se to radi u civiliziranu svijetu.

Bilo kako bilo, tri dana poslije doživio sam šok!

Došlo mi je pismo od Doubledaya! (Ako tko ne zna: to je divovska-gorostasna nakladnička korporacija koja sama u mjesec dana izda knjiga koliko total-ukupna Hrvatska u godinu dana. A možda i više.)

Prva rečenica toga pisma glasila je, cit.:

We, Tsar, are delighted … itd.

Prijevod:

Mi, Car, razdragani smo … itd.

Svetih mi Sesveta!

Ovo je bilo obilno pismo, cijela jedna gusta stranica pa ga neću citirati. A bilo je cijelo u Cigansko-Carskome tonu: pa pita na kojem bi se jeziku obavila svadbena ceremonija (Wedding Ceremony): srpskom? hrvatskom? slovenskom?, i koliko bismo gostiju pozvali na pir (tj. kolika je tiraža knjige), i tako redom, a na kraju vele da sretan događaj mora ugovoriti Carski Provodadžija (Imperial Matchmaker) tojest Jugoslovenska Autorska Agencija u Beogradu.

(Pismo imam doma, tko hoće može zuriti u nj.)

I tako smo pisali u JAA o našoj prošnji i Carevu pristanku (jasno, ne tim riječima nego ozbiljno-poslovno) a tamo je bila “Miss Dragičević” koja dosljedno Lundwallovu zakonu nije uopće odgovarala na naša pisma (imam doma kopije ako koga zanima) – čak sam joj pisao i na engleskom, a Doubledayu slao kopiju – a onda je “Kentaur” iz vedra neba jednoga dana istrčao s tim istim knjigama! (Samo su malo preuredili “Epohin” tekst. Pitam se, pitam jesu li platili Soljanu i Belanu tantijeme za prijevod.) Nešto je tu gadno smrdjelo ali nije im se moglo baš ništa dokazati, razumije se, pa nismo ni probali …

A ja sam već bio preveo skoro cijelu prvu knjigu, a sad sam si sav taj posao mogao zataknuti za šešir …

To bi, dakle, bio taj prvi DJED.

A evo i djed drugi …

Stranica 1 Stranica 2 Stranica 3 Stranica 4 Stranica 5 Stranica 6 Stranica 7

Pages: 1 2 3 4 5 6 7