KNJIGA POSTANKA – prvih deset godina

Stranica 1 Stranica 2 Stranica 3 Stranica 4 Stranica 5

Ili: KAKO JE SVE POČELO, A I BROJ APOSTOLA JE OTPRILIKE TU NEGDJE

autor: Darije Đokić
foto: Darije Đokić

Svaka povijest ima i predpovijest

Znanstvena beletristika i fantastika (korektni prijevod engleskog Science Fiction & Fantasy) u ovim krajevima Europe nije bila nepoznata kategorija. Romani J. Vernea i priče H. G. Wellsa čitali su se i u nas, u prvoj četvrtini XX stoljeća. U drugoj su doprli odjeci prvih američkih SF stripova – Bucka Rogersa i Flasha Gordona – tako da je u tridesetima i besmrtni Andrija Maurović crtao SF avanture. Neki smatraju da je i Krležin Banket u blitvi oblik ZBiF-a. Najznačajniji crno-bijeli nijemi SF film svih vremena – Metropolis Fritza Langa – vrtio se i u nas. Poslije Drugog svjetskog rata stigli su u ove krajeve radovi brojnih sovjetskih autora gdje je taj žanr, nakon početne sumnjičavosti, bio ideološki dobro prihvaćen jer je stimulirao pozitivnu vjeru u tehnološki svijet na kojem se bazirala budućnost “radnog naroda” i “komunističkog društva”. Na sreću, prekid sa Staljinom je omogućio pristup i američkom SF-u, prije svega velikanima kao što su bili Asimov, Simak, Bradbury, Anderson, Williamson. Putem legendarnog Plavog Vjesnika stiže i, za to doba fenomenalni, britanski strip Dan Dare te nije čudo da se uskoro i prva poslijeratna generacija naših strip crtača okušava s tim temama. Ujedno se objavljuju prve naše moderne ZBiF priče, a kraj šezdesetih donosi osvajanje Mjeseca, šezdesetosmašku “kulturnu (r)evoluciju” i više uistinu kvalitetnih SF filmova te, za to doba po ozbiljnosti SF pristupa, revolucionarnu TV-seriju Zvjezdane staze. U Beogradu se pokreću kvalitetni časopisi Kozmoplov te nakon njega Galaksija.

Iz rečenog je lako zaključiti kako se u pedesetima i šezdesetima stvorila kritična kulturna masa koja je generirala dovoljno ljubitelja ZBiF-a za pokretanje njihove organizirane djelatnosti. No, u to doba se svako spontano organiziranje građana, iako zakonom dozvoljeno, strogo nadziralo putem procedure neophodne za registraciju, a nikome nije bilo baš milo da ih razne državne i paradržavne institucije “pročešljavaju” kako bi ustanovili predstavljaju li opasnost za poredak. Ipak, polovinom sedamdesetih, “sparina” nastala nakon “hrvatskog proljeća” je već bila popustila te je i procedura postala više formalnost negoli prava provjera moralno-političke podobnosti. I tu kreće povijest SFere.

YUKON II 1979.: Ivica Posavec, Darije Đokić, Drago Božić, Zoran Milović, Boris Marini, Borivoje Jurković, Gordana Marini, Andrija Franetović - pokušajte pogoditi tko je tko.

Osnivanje kluba

Grupica entuzijasta – među njima danas su najpoznatiji Krsto Mažuranić, prvi fan ovog dijela Europe, i Želimir Koščević, tada voditelj Galerije SC, kasnije u Galeriji Moderne umjetnosti (tu su još bili Vladimir Sokol, Vojko Kraljeta i Alfred Reschner) – godine 1975. odlučuje kako bi bilo vrijeme da se osnuje i pravi ZBiF klub, sličan onima kakvi su na Zapadu postojali decenijama. Veći problem od registracije bili su prostor i materijalni “uvjeti poslovanja” te se za početak odlučilo krenuti linijom manjeg otpora. Uz pomoć jednog od voditelja Astronautičkog i raketnog kluba “Zagreb” (dijela danas već zaboravljene Tehničke omladine), koji je i sam bio SF fan, rečeni zanesenjaci postaju Sekcija za znanstvenu fantastiku ARKZ-a te dobivaju pristup prostorijama Kluba. Ovdje moram navesti da smo, što se tiče naziva “Sekcija za znanstvenu fantastiku”, zapravo bili samozvanci – statut ARKZ-a nije dopuštao takvu sekciju te su nas oni vodili kao “Sekciju za propagandu” (interesantna vremena, zar ne?).

Kao datum osnivanja uzet je 4. veljače 1976. godine, a to je bio i jedan od razloga što su se klupske konvencije prvih dvadesetak godina tradicionalno održavale u veljači, kada se slavila godišnjica osnivanja. Rečene su se prostorije nalazile u malo boljem betonskom bunkeru u dvorištu Zgrade u Ilici 53, a sastojale su se od nešto većeg predsoblja, radionice u koju nismo imali pristupa te sobice u kojoj je bilo “tajništvo”.

Sastanci su bili jednom tjedno, a ovisno o broju sudionika, tada većinom studenata s pokojim gimnazijalcem te par već odškolovanih, kao i (slabim) mogućnostima zagrijavanja rečene ledenjače, održavani su u jednoj od tih prostorija. Zimi su kaputi bili rijetko skidani. Osim veleučenih diskusija na raznorazne SF teme i kovanja grandioznih planova, neki od nas su bili angažirani i u pripremi predstave Komornog teatra iz Križevaca zasnovane na ZBiF romanu mađarskog pisca Tibora Deryja. Nažalost, nakon par mjeseci proba projekt je propao i do postavljanja na scenu onako kako je bilo zamišljeno nije nikada ni došlo.

Stranica 1 Stranica 2 Stranica 3 Stranica 4 Stranica 5

Pages: 1 2 3 4 5