KNJIGA POSTANKA – prvih deset godina

Stranica 1 Stranica 2 Stranica 3 Stranica 4 Stranica 5

Rađanje Siriusa i Parseka

Početak rada za malo je prethodio još jednom kardinalnom događaju u SF životu tadašnje Jugoslavije. Jedinstveni Borivoje Jurković, glavni i odgovorni urednik redakcije romana i stripova izdavačke kuće Vjesnik (u ta vremena najveće u Hrvatskoj i druge u ondašnjoj nam zajedničkoj državi), iako bez mnogo SF znanja, genijalnom intuicijom odlučuje pokrenuti ZBiF literarni mjesečnik. Obraća nam se za prve savjete i od tada pa do gašenja, naši članovi (uključujući i autora ovih redaka) aktivno djeluju kao vanjski suradnici, recenzenti i pomoćni urednici.

Bolje informirani naslućuju da je riječ o Siriusu koji je u desetak godina neprekidnog izlaženja dostigao kultni status jer je osim izvrsnih prijevoda najbolje strane SF literature (ne samo anglosaksonske nego i ruske, francuske, talijanske, češke …) već nakon prvih nekoliko brojeva počeo redovito donositi i priče domaćih autora. Niti jedan časopis nakon njega, koliko se god upinjao kopirati ga, nije mu se niti približio, a o širem značaju govori i činjenica da je tiraža prvih nekoliko brojeva (38-40.000 primjeraka) tada svrstala Sirius na treće mjesto na planeti Zemlji, a godine 1980. i 1984. proglašen je i najboljim europskim SF časopisom!

SFeraKon 1985.: Borivoje Jurković lijevo, Danijela Piegai desno.

Nakon otprilike godinu dana rada, Sekcija zaključuje da joj je potrebna i vlastita tiskovina te zajedničkim naporima, u siječnju 1977., pokreće Parsek, kako reče prvi urednik Neven Antičević (da, da, sadašnji gazda “Algoritma”): paradoksalno sekularno glasilo koje se, naravno, umnaža šapirografom (oni mlađi neka se raspitaju što je to). Nakon drugog broja dolazi do zastoja, te uređivanje sljedeća dva preuzima gorepotpisani, a njega nasljeđuje Zoran Milović, koji će na tom mjestu ostati sljedećih nekoliko godina te ustaliti Parsekovo izlaženje. U doba dok nije bilo interneta, tih je par “zaklamanih” listova bilo jedino sredstvo komunikacije s onima koji nisu mogli dolaziti na sastanke.

SFera

Cvokotanje od hladnoće ne pospješuje diskusije i druženja te se krajem zime 76./77. odlučuje za selidbu u toplije krajeve. Iako je preseljenje iz centralno smještene Ilice u tada daleku periferiju Ivanićgradske 41a značilo da gotovo svi članovi moraju tramvajčiti (u to doba ama baš niti jedan od nas nije imao vlastiti automobil), što je dovelo do gubitka nekih starijih članova, mogućnosti koje su pružale za ta vremena velebne prostorije Doma kulture Pešćenica privukle su nove entuzijaste i omogućile neslućeni razvoj.

Nakon godinu dana rada, samosvijest Sekcije narasla je toliko da više nije bilo straha od osamostaljenja te preseljenje koincidira s formalnim osnivanjem kluba SFera. Nas desetak punoljetnih građana dalo je svoje “legoše” (od “lična karta” – danas “osobna iskaznica”) te je klub i registriran na novoj adresi. Dom kulture Pešćenica je bio relativno “friška” struktura u potrazi za nekima koji će arhitektonsku ljušturu ispuniti sadržajima. Jedan od naših članova, koji je stanovao u tom kvartu, znao je za to i sretno nas spojio. Osim vlastite sobe za upravu, klub je dobio mogućnost korištenja više prostorija za predavanja i sastanke, galerijskog prostora, prave kino-dvorane i (san snova) opreme za isto tako pravi kafić! Dugi niz godina Klub je bio najaktivnija organizacija koja je tamo djelovala.

Ime “SFera – klub prijatelja znanstvene beletristike i fantastike” (kompletan službeni naziv) predložio je ing. Oliver Franić te se on može smatrati nekom vrsti kuma, a radi se o akronimu te igri riječi: Science Fiction Era, ali ujedno i sfera – kugla kao savršeno tijelo. Amblemom kluba razveselio nas je prvoizabrani predsjednik Krsto Mažuranić – levitirajući BOČ (buljooko čudovište – naša verzija BEM-a, od eng. bug eyed monster, tada već šaljivog termina za vanzemaljce holivudske B i C produkcije) ispred svemirskog broda. Drugi broj Parseka u lipnju 1977. već izlazi kao glasilo SFere. Od tada pa sljedećih deset godina rad kluba se može opisati uzlaznom linijom.

SFeraKon 1985.: s desna - laureat SFere Slobodan Čurčić, Gianfranco Viviani, D. Piegai.

Stranica 1 Stranica 2 Stranica 3 Stranica 4 Stranica 5

Pages: 1 2 3 4 5