SFera
PARSEK
   Parsek br. 71
   Parsek br. 72
   Parsek br. 73
PRIČA
Zoran Vlahović

BEZ IZBORA




Gotovo je, napokon gotovo!

Nije osjećao ni strah ni bol. Čak ni nervozu iščekivanja, ne otkako seodrekao branitelja.

- Čemu? Kriv sam- rekao je zbunjenim sudskim službenicima. Oni nisumogli shvatiti da se Čudi i samom suđenju. Osobno, očekivao je metak u glavuili "šetnju" vakuumom u najboljem slučaju.

Čim se pomirio sa time da je mrtav, nestao je i hladni znoj i strah predodmazdom Ben-Dysonovih čijeg je sina ubio u noći napada Koalicije.

...samo se izvalio na bok, okružen nematerijalnimsijenima brodova u plamenu, još zadržan rukohvatima svoje fotelje... FoteljeVrhovnog Komandanta Odbrane, mjesta koje mu je po rasporedu pripadalo...

A njegovo bi ubojstvo bilo čin veleizdaje čak i usred stogodišnjeg mira,kamoli usred protivničkog napada.

Strah, bol ni mržnja, čak ni prijezir ne traju preko ruba groba. Pomirivšise sa time, ostavio ih je iza sebe i našao se u limbu otupjelosti i beznadnogčekanja kraja.

A pomirio se još onda kada su crveni stroboskopski bljeskovi parali tamu,praćeni jecajima sirena dok su u velikom holou brodovi jedan za drugim umiraliu plamenu.

Umro je još prije no je rukom posegnuo za drškom svog malokalibarskogigličara.

Gotovo se osmjehnuo na pomisao kako će u godinama što dolaze o njegovojodluci, Izboru sa velikim "I" pisati disertacije, snimatiholodrame sa psihološkim i parapsihološkim tumačenjima, lažnim pričama ookrutnosti oca ili opijanju majke, ili još lažnijim pričama o ZavjeriAdmirala van-Irisa...

Žalio je samo što zatvorenost Suda Unije sprječava da očisti Admiralovoime. Nije postojala Zavjera i on nije bio van-Irisov plaćenik unajmljenda likvidira Irwinga Ben-Dysona, VKO, i to je bilo prvo što je rekao podprijetećim "očima" tihozujećeg sudskog Istinozborca. Stresao se odnelagode sjetivši se glasina o neobičnoj odanosti i više-no-muškojljubavi među njima. Na žalost, taj će teret i preko groba ostavitiAdmiralu. Glupost je i nakon smrti iritantna, zaključio je.

Admirala van-Irisa sreo je, sve u svemu, tri puta u životu, ne računajućidvije smotre Flote kada se osim njemu obraćao i desetinama tisuća drugih prijeofenzivnih udara na Koalicijski prostor kojima se proslavio, obećavajući imbesmrtnu slavu, plamen, smrt i razaranje... Ne samo za protivnika. Admiral muje uputio manje od trideset i pet riječi, a od Admirala je preuzeo samo stav:Poštenje prije svega.

Zato je i odbio branitelja.

Ako ne možeš biti pošten prema svima, budi baremprema sebi i svima onima kojima možeš. Ako si postupio pravio, ne žali izbor.


Iste riječi je kao molitvu mrmljao zakopčavajući uniformu, gurajući se krozuske hodnike podzemnog centra između drugih jednako uzbunjenih vojnika dok suih prodorne sirene usred noći dizale iz sna.

Teturajući još krmeljivih očiju i zaležane kose probijao se sa još petdrugova dodijeljenih u počasnu pratnju van Irisa za sektorsku sjednicu UnijeSlobodnih Trgovaca.

Admiral van-Iris je već marširao brzim ali staloženim, neuspaničenimkorakom, uredan i utegnut... Mogao bi se zakleti čak i obrijan, prema liftuoperacijskog centra. Ljudi su se razmicali pred njim kao voda pred hridi madanije pokušavao privući pažnju ili tražiti prvenstvo prolaza.

Toga je trena obožavao Admirala... Više no onda kada je za invazije naKosur uveo vojni sud za pljačkaše i ratne profitere, ili kada ih je uz gubitaksamo dvije korvete s dobrovoljcima izvukao iz zasjede na Ixiji.

Za sve ostale, Admiralov će vrhunac nastupiti za manje od pola sata, kadaće preuzeti VKO Komonda i iz pepela bliskog poraza spasiti ovaj svijet i sektorUnije, ali za njega, vrhunac Admiralovog života bio je tada; u tomhodniku, dok je Admiral poput titana iz drevnih legendi prolazio kroz kaos ivriskove panike, potmulu tutnjavu pregradnih zaštitnih stijena što se spuštajui treperenje svjetala izazvano aktiviranjem planetarnih obrambenih baterija.

Oko njega, poput vala krstarice u moru čamaca, širio se mir i privid redaizazvan njegovim autoritetom... Sudeći po njihovim licima, nije ga samo onobožavao. Nije bilo čovjeka u šestoj floti koji za Admirala ne bi dao iščupatisrce.

Admiral van-Iris, jedan od četvorice koju je Unija imala, bio jeTaktičar sa velikim "T" kakav se rađa samo jednom u nekolikogeneracija.

Od prvih vijesti o izboru komonda za sektorsku sjednicu Admiral je tvrdiokako je u pitanju vrhunska glupost jer se pokret tolikog broja glavešinanaprosto ne može sakriti od Koalicijskih obavještajaca, a oni sakupljeni najednom mjestu, pogotovo tako blizu granice, predstavljaju cilj predobar da sepropusti... On ga u obratnoj situaciji ne bi propustio!

Mada su ga podržali i ostali Admirali i sedam Komodora, nije vrijedilo.

Svinja bliža valovu prva se hrani.

Taj se stari aksiom potvrdio i u Uniji koja je postajala prevelika, previšerazapeta i zapletena u birokratskim organizacijama što su se množile same odsebe i počele smatrati novim plemstvom, dovoljno moćni i bogati alirijetko i sposobni... a svejedno željni svoga mjesta u povijesti i snimkamakojima će se hvaliti pred vršnjacima i potomcima.

A Komond je bio na križanju glavnih puteva, bogat i naseljen novomaristokracijom. I tako je na njemu proglašen saziv sjednice i Unija položilaglavu na panj.

Koalicija je, naravno, sada došla po nju.

Uspio se ugurati u lift uz Admirala i tren potom su tonuli kroz bezbrojneslojeve prenapregnutog meta-betona, trzajući se povremeno na stranu kada sešahzt izvijao da lomi udarni val.

Čim su se vrata otvorila, kompjuter je usmjerio retinske projekcije unjihove oči. Da nisu imali klasificirane leće, bili bi osljepljeni. Ovako sevirtual razmotao u holo oko njih.

Promatrajući četiri flote kako pucajući iz svog oružja okružuju Komond,svaka brojnija od Šeste u orbiti planeta već okruženog aurom planetarnog štitaosjetio je jezu kako puzavo klizi duž njegove kičme i samo ga je maglovitasjena Admirala, nerealnija od virtuala sprečavala da u očaju zacvili.

Bile su tu, iza bljeskova i plamenova u kojima su umirali njegovi manjesretni drugovi, druge sjene prisutnih i među njima VKO, Irwing Ben-Dyson,bojnik u planetnoj obrani, uplašen i zbunjen kao i ostali.

Možda je bio i dobar, kompetentan u kontroliranim uvjetima. Tri pruge nanjegovom nestvarnom rukavu značile su godine službe u Floti, ali...

- Bojniče! Isključite štitove dok se Šesta ne podvuče!- doviknuo jevan-Iris klizeći niz stepenice, pravo kroz uskovitlane simbole i vektore.

- Ne! Planetni štitovi moraju ostati podignuti. Ako se i jedan odKoalicijskih brodova probije do generatora svi smo...

- Šesta se može nositi sa svime što se pokuša uvući između njih!

- Ne! Zaveži!- kriknuo je Ben-Dyson, očajnički stežući rukohvate fotelje,kao da ga netko pokušava izbaciti iz nje silom.

Primijetio je kako se Admiralove šake stežu do beskrvice i shvatio.

VKO je izvan zapovjednog lanca.

To je funkcija, a ne čin. Ukoliko VKO ne odstupi sam, nitkoga drugi nema pravo smijeniti niti mijenjati njegove zapovjedi.

Kada je "Novi Downcaster" čekićan pogodcima odozgo od kojih jesvojim trupom štitio jata lovaca od teške napadačke vatre udario o planetarništit i počeo dezintegrirati, Sirák i Vahara, Komodori koji su prisustvovalisjednici, pokušali su ga urazumiti... Ali Ben-Dysonov je strah bio dublji odočitoga. Potomak nove aristokracije, već prestar za svoj čin i na zalazukarijere, znao je čak i uslijed sve svoje panike da, prepusti li sada svojpoložaj više nikada neće imati drugu priliku da napravi nešto važno usvom životu.

Morao je izabrati, ali izbor je odluka između više mogućnosti.No čak i ne birati jest izbor...

Na virtualnom nebu koje se pružalo svuda oko njih, njihovi brodovi suumirali, njihovi drugovi... A bojnik Ben-Dyson nije bio u stanju izabrati.

Kada se na avetinjskom nebu ispunjenom eksplozijama pojavio gigant što gaje logistika prepoznala kao "Neuništivi", leteću tvrđavu Olega Dorna,Nadkomodora Koalicije, čak je i Ben-Dyson morao znati da je izgubljen, ali jošuvijek je nepopustljivo stezao rukohvate i vilicu.

Izbori nisu izbori ako se nema što birati.

Osobni malokalibarski igličar mu se sam našao u ruci. Tijelo bojnikaben-Dysona, VKO, izvalilo se preko ruba rukohvata s još uvijek nepomirljivostegnutom vilicom, s malom rupicom u sredini čela. Tjelohranitelji su bilibirani po svojoj preciznosti. Ispustio je igličar i polako kleknuo šireći rukeu drevnom gestu predaje.


Istinozborac-egzekutor zujao je tiho sa njegove desne strane, kako sesudci, jedan vojni i jedan civilni, ne bi našli u liniji vatre ako ispitanik neodgovori ili kaže išta osim istine i samo istine.

Robot nije bio naoružan igličarom ili laserima. Umjesto toga, na dugimteleskopskim udovima je nosio montirane sprejeve izuzetno jakog živčanog otrovaod koga se žrtva dugo trzala u agoniji prije no umre... A primjenomprotuotrova, ispitivanje i agonija su se mogli produžavati neograničeno.

- Imate li što dodati svome svjedočanstvu?- upitao je vojni sudac, KomodorKomonda.

- Ne,- odmahnuo je glavom. Sudac ga je čudno promatrao, ali je odbijao dato pusti unutar svoje mrtvačke mirnoće, uživajući u svakom dopunskom dahu.

- Do trena kada ste prateći Admirala van-Irisa ušli u centar, bitka jetrajala manje od deset minuta. U samom centru ste proveli još sedam prijeno ste ustrijelili svojeg vlastitog VKO-a. Tvrdite li vi to da ste umanje od pola sata, bez formalnog obrazovanja, mogli točno procijenitisituaciju?

Bio je svjestan kako apsurdno mora zvučati njegov odgovor, ali Istinozboracje zujao sa strane.

- Tako je.

- Sigurni ste u svoju procjenu situacije? Još uvijek?

Svatko mora živjeti sa svojim odlukama i prema njima umrijeti. Ako siodlučivao pravo, nemaš si što predbaciti. Slegnuo je ramenima.

- Da.

Civilni sudac je preuzeo riječ. U velikoj praznoj hali zujanje robota jeodjekivalo neprirodno glasno.

- Zapisničaru!- Zeleni LED se upalio na desnom kraju kutije, a liststaromodnog, gotovo arhaičnog papirauskočio u žlijeb.

- Prema vlastitoj izjavi, optuženi je u trenutku neposredne ratneopasnosti, u vrijeme samog napadaprotivničkih snaga ubio svog glavnog zapovjednika, čime je za ispitnog udara naKomond izvršio prekršaj vojnog koda prvog...

Nije ih više slušao. Poput tone cigala izgovorene riječi su ga pogodilerazbijajući njegov mir. Koljena su mu popustila i samo se grčevitim posezanjemza ogradom uspio zadržati na nogama.

- Ispitnog? ISPITNOG?!

Detalji nezapaženi u općoj slici kao da su uz oštro škljocanje uskočili nasvoja mjesta tvoreći sasvim novu, sasvim drugu sliku... Gotovo trenutnoaktiviranje planetnih štitova ("bitka nije trajala ni desetminuta..."), prisustvo Taktičara Unije, van-Irisa na samom Komondu(kad je trebao biti u orbiti sa Flotom), jedinog čovjeka koji je mogao okrenutibitku... Stizanje Druge i Devete Flote u roku od dva sata po početku napada...Flota koje su dolazni skok morale početi skok prije no li je napad uopćepočeo!

Znali su! Vođe Unije su znale za napad. Idopustili su da se dogodi!

Lica pilota i drugova po oružju ispunila su mu oči.

- Tolike žrtve... Kako... Kako ste mogli?!- glas mu se slomio dok jepadao na koljena. Drvo ograde bilo je ledeno na njegovom iznenada vrelom čelu.Iza nevidećih očiju, brodovi su umirali... Njihovi brodovi. Njihovi ljudi.

Sudac u uniformi nije mu morao odgovoriti, ali se iz nekog svog razlogaodlučio na to.

- Nije pitanje kako smo mogli. Ispravno bi pitanje bilo kako sunaši pretci mogli raditi drugačije? Mi nemamo pravo na to. Što bibilo da je bojniku Ben-Daysonu prepuštena važna komanda? Zapovjedniciimaju preveliku moć i odgovornost da se među njih puste budale ili nesposobni,kao što se dešavalo kod naših predaka koji su skupo plaćali svoje predrasude ogenetici. Što se pak smrti tiče, ona je svakodnevni rizik za plaćenike,dobrovoljce i vojnike od karijere.

U drevnim očima je gorio fanatični plam.

- Niti najbolja simulacija neće dati prave rezultate ako ispitanici znaju,makar i na nesvjesnom nivou, da se radi o ispitu... Postupali bi kako misleda treba, a ne onako kako će u stvarnosti reagirati. Da li biste vijednako postupili da ste znali da napad koristimo kao ispit?

Pitanje je možda bilo retoričko, ali Istinozborac je prodorno zujao sdesna.

Kapljice ledenog znoja su mu izbile po čelu. Iza njegovih kapaka "NoviDowncaster" se dezintegrirao u dodiru sa planetnim štitovima... Miranda jebila topnik na njemu, Josep je bio brodska straža, Kris je bio topnik učetvrtoj eskadri koja nije stigla poletjeti sa njega...

Nije pošteno,- pomisli. – To je bio moj brod!

Istinozborac-egzekutor je inzistirajuće pojačao zujanje, približavajući sei podižući sprejeve na svojim udovima.

Nije se bojao smrti, Bog zna da je za sebe već bio mrtav, ali agonija,nepotrebna agonija...

- Da!- prohripao je kroz presuhlo grlo. Ispit ili ne, ljudi su ginulizbog Ben-Dysonove gluposti i nesposobnosti.

Dva stara suca, jedinežive osobe osim njega prisutne na zatvorenom suđenju izmijenili su poglede punerazumijevanja.

Udarac drevnog drvenog čekića o stol razbio je tišinu u tisuću kristalnihkrhotina.

- Vaš je slučaj jasan. Suočeni sa složenom, vremenski ograničenom situacijompod stresom, postupili ste prema svojoj procjeni i savjesti, suprotno zadanomsetu pravila.

Uzdahnuo je tiho, čekajući kraj.

- Ispit nije bio samo za bojnika Ben-Dysona. Zapovjednici van-Iris, Sirák iVahara su imali svoja naređenja. Oni su smjeli samo savjetovati, ne idjelovati. Svi ostali su bili ispitanici. Njihova prosudba slaže se sanašom.

Novi kristali tišine razletjeli su se ispod drvenog čekića.

- Odlukom ovoga Suda vaše ime više ne postoji. Sve reference iz svihdatoteka u vezi vas biti će izbrisane s današnjim danom. Vaš život više nepripada vama, nego Uniji, do kraja vaših dana.

Osjetio je čvrste i neumoljivo nježne ruke robota kako ga uspravljaju.

- Večeras u 20.00 po lokalnom vremenu Kapitola Komonda biti ćete predani uZapovjednu školu na doobuku.