Povratak na glavnu stranicu
parsek.blog.hr
Mario Berečić

LEDENI KNEZ (ulomak)


U najvećoj ponesenosti Ljudevit se odluči na put. Zemlja je od granice do granice slavila pobjedu nad južnim knezom te je izgledalo da im nitko ne može stati na put, pogotovo kada su dvorski ljudi pustili glasinu da sam car podržava Ljudevita nauštrb Porna. Ljudevitovi neprijatelji u zemlji ušutješe, prijatelji ga podržavahu još uvjereniji u svoj put. Osim učvršćivanja obrane, Ljudevit je mislio povećati pristojbe, neku vrst poreza, od svih rodova u Slovinskoj i pojačati središnju vlast na štetu prava starješina velikih župa. Znao je da je sada pravi trenutak: nitko se ne smije buniti na centralizaciju, nitko neće osjetiti povećanje davanja jer je nova roba i mnoštvo robova povećalo bogatstvo ovoga dijela obnovljenog Rimskog carstva.

Put od Siska na zapadu prema Sreemiji na istoku traje šest do osam dana velikom lađom. Put Dravom započinje nakon deset dana jahanja od Siska do Koprivje V'si (blizu današnjeg Kloštra Podravskog) na Dravi. Nakon toga Ljudevit bi ušao u drugu lađu i putovao dvanaestak dana do Sreemije. Put je još vodio kroz brda i močvare, sve do gradića Vukova na Dunavu. Po ljeti bi trajao tri tjedna, a po zimi i do mjesec i po dana. Ljudevit je htio posjetiti veći dio zemlje te je za put odredio četiri mjeseca, uz još mjesec za povratak Dravom, pri čemu bi posjetio Oseečance, Ijovce, Mihajlovu V's, Čadijavu V's, Koprivju V's i Monrju V's (u današnjem Međimurju).

U Sisku je ostavio svoja tri savjetnika, bivšeg tasta Blaga, financijskog savjetnika Vlad'ka i brata Milana, vojskovođu. Okupio je pratnju od stotinjak konjanika i tri puta toliko služinčadi te ih sve ukrcao na lađu i na prateća plovila. Putovali su prvo do Jasenovca te su konjima krenuli put brda. Kad se budu vraćali preko Požege, brodovi će ih čekati kod Gaza.

Pohod u brda nije bio neophodan za učvršćivanje moći. Taj je kraj bio blizu Sisku i lakše se njime vladalo, za razliku od kraja istočno od Vukova i okolice Mihajlove V'si. U svakom je selu zastajkivao, gostio se i primao podanike. Kako je ulazio dublje u brda, sela su se prorjeđivala, šume neprohodnije, manje je ljudi prilazilo i gozbe su skromnije spremane. Kod sela Vučje ostavio je nekoliko Helena, pomoć iz Carigrada, da izgrade malu kamenu utvrdu, kako bi se vojska mogla skloniti i obraniti zapadni ulaz u Požešku dolinu.

Ispred ulaza u mjesto Požegu kneza je dočekao lokalni starješina. Pričao je bez prestanka vješto se ispričavajući zbog nedolaska u bišćanski boj. Pobjednik je mudro šutio i stavljao pred poluvjernog zapovjednika sve veće i veće zahtjeve. Požeški župan je na sve pristao bez pogovora, dajući svome gospodaru na znanje da mu nije do neposluha. Nakon dočeka, razgovora s narodom i starješinstvom, mise i pijenja lokalnih alkohola, župan pozove kneza i pratnju:

"Idemo jesti."

Unišli su u veliku drvenu kuću izgrađenu posred očišćenog središta grada. Ljudevitu je jako laskala činjenica da je ova kuća izgrađena posebno za njegov posjet. Iznutra je bila obasjana bakljama i krjesovima na svakih dvadeset koraka. Ljudevit je pobrojao šest krjesova, tako da je drvenjara bila dva put duža od njegovoga broda.

"Nadam se da ćete i crkvu proširiti", dometnu knez.

"Hoćemo li pričekati iduću godinu ili odmah?" upita župan.

"Ove ćemo se godine utvrđivati, prvenstveno zidine, ali moramo ojačati naš narod, njegov duh. Proširite ju za petinu, ako stignete do jeseni. Koliko utvrđujemo gradove, toliko moramo i duše", govorio je Ljudevit frazeologijom naučenom u Aachenu, Jagenju, po slovinski.

Osim mnogo svjetlosti, dvorana je bila pretrpana stolovima pretrpanim opet najrazličitijim jelima. Bilo je čak i šećera kojega je župan kupio od Saracena ili Helena u Trgovišću Istočnom, danas Beogradu. Bogati su Slovinci u raskoši zaostajali za središtem fruške države, nosili su se siromašnije ili s manje skupocjenih tkanina, imali manje zlatnine i srebrnine, staro posuđe i iznošenu obuću. Ova je gozba bila bogata, no i dalje tek u ravni sitnije plemićke zabave u Kolnu ili Padovi. I Ljudevit je imao samo tri sjajna odijela i po jedan par reprezentativne odjeće i konjaničke opreme za šest svojih pratitelja, s čime bi se pojavljivao kod cara. Unatoč vanjskim znacima, zemlja je bila bogata u stoci i oranicama, davala dobro drvo, krzna i konak putujućim trgovcima. To je bilo dovoljno običnim Slovincima, dok su oni poput župana i kneza trebali nove i luksuzne stvari, oklopom opremljenu vojsku i skupa putovanja po Italiji i Fruškoj.

Gledano količinom hrane, trpeza je bila carska. Sve ostalo je sličilo običnoj težačkoj večeri, s istim posuđem i slugama, jedino je tisuću gostiju podizalo događaj na kneževsku razinu. Našlo se ponegdje zlatnog posuđa, no tek pokoja zdjela. Drvena prostorija je diskretno odisala Dalekim istokom, posebice gledajući ukrase na stolovima, noževe i poneki detalj odjeće uzvanika. Bilo je oko četiri stotine gostiju i dvije stotine Požežana, dok su ostatak činile djevojke, te se sve činilo da će gozba skrenuti u pravcu zabava kakve su prakticirali stari Latini dok su vladali cijelim svijetom. Doista, za nekoliko je sati zavladalo piće, jelo, divlja slavenska glazba i vođenje ljubavi na gornjem katu, tamo gdje je požeški župan postavio meku slamu i pokrivače, dovoljne za četiri stotine parova.

Ljujo je od prije ponoći do sada bio s četiri djevojke. Peta mu je šaptala na uho divote o kojima je sanjao pa ju je već poželio povesti sa sobom na put.

"Doći će Fruzi do tebe, ali ćeš ih sve pobijediti", govorila mu je.

"Znam", govorio je Ljudevit svojoj laskavoj ljubavnici. Nakon pobjede nad Pornom i ispitivanja raspoloženja, znao je da će se moći nositi s carstvom. Držao je čvrsto njezino naslonjeno meko tijelo na ljevici razmišljajući o preuzimanju naslova hrvatskog ili moravskog vladara, prvog oružjem, drugog po rođačkim vezama. Blizina ženskog tijela i slatki snovi tupili su i inače knežev poslovični barbarski oprez strašnije nego alkohol.

"Okrunit ćeš se za velikog kneza, samo ako budeš putovao pravim putima. Još ćeš ti puno toga dobiti, budeš li slušao prave sile", govorila mu je ona, a glas joj se mijenjao. Isprva je on primao te riječi i ponavljao ih u sebi. Da, bit će kao Dragutin Karlo Veliki, zadobit će puno toga i unedogled. Zatim je osjetio drugačiji glas i pod rukom tvrdu bikovu kožu, kakvu su inače Slovinci i Avari koristili umjesto oklopa. Sjetio se vještice iz Bihaća i pogledao u svoju ljubavnicu. Mrak je bio potpun po cijeloj ložnici, samo su njezine oči svjetlucale.

"Gledaj me, ali ne čini ništa. Znam da bi me htio ugušiti baš kako si svoju ženu, ali na tvoj dodir ja ću nestati i opet ti se vratiti dok ti ne ostavim poruku", govorila je ona stežući svojim mrakom skrivenim tijelom u bojnoj spremi Ljudevitovu nagu ruku.

Knez je kolutao očima i klimnuo glavom, što je ona očigledno vidjela.

"Podzemlje želi da nam (ljudima vještim čarolijama i proricanju, mislila je) ponovo dozvoliš izaći u narod. Za tu uslugu će te nagraditi bogatstvom i dugim vlada njem."

"Slušaj ženo, ili što si..."

"Nisam žena, muško sam", smijuljilo se ono svjetlooko na Ljudevitovoj ruci. Ljudevit spregne gađenje i proguta nastavak: "nismo u Aachenu da caru obećam vjernost, a ovdje pljačkam Fruge i spremam vojsku protiv njega." Prve su ga riječi, nimalo diplomatski izrečene, izuzetno razljutile. Zamahnuo je desnom rukom. Lijeva je ruka ostala bez tijela na njoj, a mali noćni leptir je odletio u mrak da bi izašao izvan drvenih zidova.

Te su noći u Požegi sva vrata lupala.




forum
www.sfera.hr