|
"Parsekon" uwebničar i dalje harači po hrvatskim konvencijama. Ovaj put je u konvencijskom ugođaju otišao korak dalje nego inače, pa je upriličena i komuna
OSJEČKA KOMUNA
piše: Dalibor Perković (http://b3.blog.hr)
Na ovoljetošnjem Euroconu u Bugarskoj (vidi prošli broj "Parseka") skrenuli su mi pažnju na to o čemu se zapravo radi na SF konvencijama - ljudi nekoliko puta godišnje otputuju u daleki grad da bi tamo sreli ljude koje poznaju i s kojima se sreću na više-manje svim SF konvencijama, kako bi s njima pričali i družili se, ne nužno vezano uz sam događaj koji su, kao, došli posjetiti. Pa, to zvuči kao dobar opis koji bi mogao izvući ovogodišnji Essekon, održan u Osijeku od 5. do 7. studenog. Ako bismo kao kriterij uzeli upravo druženje, upoznavanje novih ljudi i susret sa starima koje dugo nismo vidjeli, neformalni razgovor o stvarima od zajedničkog interesa, onda bi se protekla osječka konvencija znanstvene fantastike mogla proglasiti dobrom konvencijom. Možda ne i dobro organiziranom, ali kako nisam upućen u te aspekte - a netko je morao potegnuti da bi se dobili osnovni resursi kao što su prostor, struja, grijanje, nešto uredskog materijala, hrana i piće - ne bih htio komentirati nešto o čemu nemam pojma. Osim toga, koliko znam, oni koji su zaista radili, odradili su svoj dio posla pošteno i svaka negativna kritika pala bi na njihovu dušu, što ne bi bilo fer.
Međutim, ako bismo kao kriterij uzeli SF sadržaje, program, predavanja, radionice i slično, onda teško da bi se Essekon uopće mogao nazvati SF-konvencijom. Što se tamo uopće događalo? Zapravo, osim nekoliko sati koliko je trajala prezentacija/čitaonica, "konvencija" se svela na druženje za šankom i nekoliko stolova za kojima se igrao role-playing. Možda je problem bio u prostoru - jedna velika kino-dvorana s betonskim podom i oguljena od stolica ne nudi velike mogućnosti za raznovrstan program, ali izgledalo je da među posjetiteljima i nema onih koje bi zanimalo išta osim igara na ploči i CCG-a. Doduše, Osječanima u prilog ide to što tamo, koliko mi se čini, Magic the Gathering i srodne pošasti nisu pustile korijen kao u nekim drugim dijelovima Hrvatske.
No, krenimo redom.
Za razliku od prošle godine, kad sam se na svom prvom Essekonu pojavio sam samcat, k'o govno na cesti (ne računajući Futurin bračni par koji sam pronašao u vlaku i izgubio na kolodvoru), s preteškom vrećom za spavanje, ne znajući koga ću sresti, s kim ću razgovarati, gdje ću spavati, ove godine sam krenuo u sklopu četveročlane ekspedicije koja je imala više-manje utvrđen program - smještaj, hrana, zabava, zapravo, cijeli paket-aranžman. Konvencija se održavala u istom prostoru kao i prošle godine, već opisanom bivšem kinu "Slavija" koje je, kad smo došli, bilo poluprazno - nekoliko stolova za kojima su se ljudi igrali, ili samo sjedili i pričali, šank i projektor koji je na obližnji zid projicirao - kako sam kasnije doznao - "tursku verziju Star Warsa". No, pustoš nije nam izgledala alarmantno - vjerovali smo da gejmeri imaju neka svoja vremena sastanka i da će se prostor popuniti, ako ništa drugo, onda barem sutra. No, sve skupa nam nije izgledalo pretjerano zanimljivo, tako da smo samo ušli, onjušili zrak (nije bio toliko zadimljen kao prošle godine) i pokupili se u stan predsjednice Vande koja je cijeloj našoj ekspediciji ponudila prenoćište.
I ne samo nama. Pokazalo se da je tokom vikenda u skromnom domu prve dame Gaie zaživjela prava mala osječko-zagrebačko-istarska SF komuna s jutarnjom kavom, zajedničkim kuhanjem ručka, zajedničkim hranjenjem, izlaskom i odlaskom na konvenciju. Subotnje jutro je prošlo u čekanju da Mihaela, novopečena SFerina ministrica informiranja, i Bernard, odgovarajuća verzija sir Humphreya, doduše, nešto manje suptilnog i efikasnog, napišu poziv novinarima na prezentaciju koja se treba održati u šest poslijepodne (iznenađujuće, ali novinari nisu došli); prijepodne smo iskoristili za šetnju do Tvrđe - gdje smo, od svih mjesta, naletjeli na službenu povorku Ive Sanadera - dok smo poslijepodne Mihaela i ja, naravno, u zadnji čas, pripremili naš dio spomenute prezentacije tako da smo, nakon svega, doslovno otrčali na konvenciju.
Zbog toga je jedini događaj na Essekonu koji se izravno ticao SF stvaralaštva započeo s malim zakašnjenjem, a održao se u prilično intimnoj atmosferi: osim članova Komune, jednog od predstavljenih autora i njegove bolje polovice, događaju je prisustvovao još točno jedan (brojkom: 1) posjetitelj. Vanda je porazgovarala s Marijem Berečićem o njegovoj zbirci "Željezna horda", dok je Mihaela
predstavila "Biblioteku Sfera" te održala službeni razgovor s mojom malenkošću (nakon čega smo još jednom zaključili da bi moja malenkost mogla malo poraditi na svojim javnim nastupima). Uslijedila je čitaonica, zatim brbljaonica koja je trajala negdje do ponoći, nakon čega se većina ekipe pokupila što natrag u Komunu, što u čistilište, među gejmerski svijet, kako bi i njima pokušali utrapiti koji primjerak. No, Osječani se nisu pokazali kao SFerina ciljana publika - od pet prodanih zbirki, četiri su otišle u Istru. Nakon što je Irena obavila počasni krug nudeći po stolovima svoje usl… to jest, reklamirajući Žiljakovu zbirku riječima "dinosauri, kauboji, lezbe-vampiri", zaključili smo da je u Komuni zabavnije i pokupili se natrag.
U nedjelju nismo ni otišli na konvenciju, nego smo, pod Mihaelinom zapovjednom kuhačom, prionuli na spravljanje zajedničkog nedjeljnog ručka, nakon čega je uslijedio antiklimaktični povratak u Zagreb.
Zaista ne mogu procijeniti koliko je sama konvencija bila dobra. Ustvari, organizacijski, bila je identična onoj prošlogodišnjoj - sveopće igranje tokom vikenda plus SF program u subotu navečer. Međutim, dok se prošle godine i u cijelom kinu "Slavija" i na SF galeriji našlo i više nego dvostruko više ljudi, ove godine su se, kao što sam spomenuo, svi posjetitelji prezentacije/čitaonice međusobno poznavali. Zanimljivo, nije se pojavio nitko od stare ekipe slavonskih fanova, a nije bilo ni burze knjiga koja je prošle godine, ako ništa drugo, služila kao lijep dekor (kao što inače služe na SF konvencijama; hej, niste valjda mislili da izdavači dolaze na Sferakon kako bi nešto prodali? Prošle godine su gunđali jer su ih izvukli u središnji hodnik tako da se nisu mogli zabiti u ćošak i kartati belu jer su im stalno dolazili nekakvi čudni tipovi i kupovali knjige). Ako se u to uklopi i ovogodišnji nestanak RiKona (nadamo se privremen) s hrvatske konvencijske scene, slika ne izgleda nimalo svijetlo.
No, izgleda da stanovnicima Komune sama konvencija i nije previše trebala - bili smo cijelo vrijeme zajedno, na prezentaciju ionako nije došao nitko osim nas, a Predsjednica je izrazila spremnost da nas u istom sastavu ugosti i sljedeće godine, tako da, ako i ne bude Essekona, možemo održati naš program u stanu. Nama je bilo dobro, a kome ne odgovara, neka se potrudi organizirati konvenciju po svom ukusu.
Neka živi Komuna!
|
