|
Leon se već probija kao jedna od mladih nada hrvatskog SF-a. U "Parseku" broj 76 predstavio se jezivom kratkom pričom Mesarenje, a sada stiže šarmatna minijatura.
Leon Zambon
TRISTA TRI KURBE DO RAJA
"Nu, Bepi gledaj na tu tvoju hortu kadi smo?", izusti Toni, tipičan primorski starac naborana lica, pomalo pogrbljen zbog boli u leđima.
"A ča kadi smo, porko boh ma znoš kadi smo i kamo remo", ljutito mu odbrusi Bepi, također tipični istarski starčić sijedih brkova i ćelave glave.
"Nu, nu ne jadi se, znan ja kadi smo. Ma, hodimo po cile dane, kuliko još?"
Bepi uzdahne i iz džepa plavog izlizanog radničkog tarliža izvadi kartu. Nekoliko trenutaka grubim radničkim prstom klizi po papiru, a zatim pomalo tužno kaže.
"Trista tri kurbe."
"Vrah mu ze oca i mater ki je dela put na tuliko kurbi ko da ga ni moga drito storit. A, pravi mi kuliko smo uta pasali?", upita Toni okrenuvši se natrag pokušavši pogledom odrediti duljinu puta koji je odkad su izašli iz tunela bijele svjetlosti naširoko vijugao prema naprijed.
"Nanke pedeset!"
"Vrah mu ze oca i mater", Toni pljucne u oblake koji su se prostirali s obje strane ceste,"Mi se vidi, porko dio, da bi najlaglje bilo skočit dole poli vraga i finit s ten."
"Nu, nu ne kuni toliko, ča ku nas Sv. Petar ne pušti nutra", Bepi uputi pogled u kristalno plavo nebo koje se prostiralo iznad njih.
"Ma, porko boh valja će nas pustit, ča će nas delat toliki put pa da nas nepušti."
"Ma, homo nu dalje, vako nećemo nikad prić va raj"
"Vrah mu ze oca i mater, još trista tri kurbe do raja, homo, homo. Valja imaju gemišta va Raje, žejon son koko brek."
| 