Povratak na glavnu stranicu
parsek.blog.hr

Naslov vas podsjeća na nešto? Na reklamni slogan za jedan drugi časopis? Dobro. Malo nostalgije. Idemo sad na posao.

INTERNOVA - JOŠ JEDNA ZVIJEZDA NA NEBU ZNANSTVENE FANTASTIKE

Piše: Aleksandar Žiljak


NEWSFLASH

Radi se o novom njemačkom časopisu, na engleskom jeziku, nazvanom "InterNova - The Magazine of International Science Fiction" (skraćeno "IN") čiji je prvi broj s podnaslovom "Unexplored Territories" izašao 15. ožujka 2005. i čiji je jedan od urednika, Michael Iwoleit, gost ovogodišnjeg SFERAKON-a.

Urednici su Ronald M. Hahn (distribucija i logistika), Olaf G. Hilscher (likovni urednik i webmaster) i Michael K. Iwoleit (priče i članci). Časopis je približno A5 formata, plastificiranih korica, debljine 204 stranice. Distribuira se po book on demand principu, izdavač je BOD GmbH, Norderstedt.

Naslovnicu je napravio Daniel Gonzales iz Argentine, unutarnje ilustracije djelo su Gabriele Reinecke. U "IN" 1 su priče autora iz Brazila, Izraela, Velike Britanije, Južne Afrike, Njemačke, Argentine, Hrvatske, NR Kine, Indije i Italije, te dva eseja. Kao što vidimo, časopis je uglavnom okrenut prema SF-u izvan angloameričke scene, iako ne pretendira na isključivost. Uvod je napisao Brian W. Aldiss, a lekturu prvog broja obavio je Eric Brown.

Časopis izlazi dva put godišnje, u proljeće i jesen ("IN" 2 je najavljena za kolovoz). Cijena je jednog broja 14,80 eura + poštarina izvan EU. Pretplata na 4 broja je 59,20 eura. S obzirom da ćemo se još načekati za EU, do daljnjega možemo "IN" naručiti preko www.amazon.com. Homesite je inače www.inter.nova-sf.de.

Tako bi to zvučalo da je ovo tekst u našim novinama i da je ovo napisao neki od naših prosječnih novinskih recenzenata. Kako gorepotpisani nije prosječni novinski recenzent (za što ima dovoljno vjerodostojnih svjedoka) i kako "IN" ima podulju povijest u kojoj smo i mi, Hrvati, imali svoje prste, te kako smatram da se radi o startu jednog potencijalno veoma bitnog projekta, onda ćemo krenuti odande odakle se obično i kreće. Od početka.

AB OVO

Početak baš i nije bio dobar i obećavajući. Radi se, naime, o tome da Njemačka, iz nekog razloga, nije nikad bila dobro mjesto za SF - časopise. Pogotovo ako se htjelo raditi časopis s njemačkim SF-om. Eto, tješimo se da nije samo nama teško...

Kad je berlinski "Alien Contact" prešao isključivo na mrežno izdanje, na tiskanoj je sceni nastao vakuum. A onda su se 2002. okupila 3 mušketira, Ronald M. Hahn (pisac, prevodioc i urednik), Helmuth W. Mommers (jedan od pionira njemačkog SF-a, koji se vratio nakon duljeg izbivanja u Španjolskoj), te Michael K. Iwoleit (pisac, prevodioc i esejist), da pokrenu novi njemački SF - časopis za njemačke pisce.

Kao što smo već spomenuli, SF - časopisi ne rastu baš dobro na njemačkom tlu, pa se radi smanjenja troškova okrenulo book on demand konceptu, dakle, digitalnom tiskanju po narudžbi. Prednost je očita: ne ulazi se u veliku investiciju, s robom koja onda zauzima skladišta i čeka da bude prodana, e ne bi li se troškovi isplatili i možda nešto i zaradilo. Naravno, nužni je uvjet posjedovanje ili pristup do digitalnog tiska. Ako se ne plaćaju honorari, onda je jedini fiksni trošak sam prelom časopisa. Distribucija ide poštom, pa se ne ovisi ni o milosti božjoj, tj. (monopolističkih) novinskih i knjižarskih lanaca.

Taj je novi časopis nazvan "Nova", i izlazi tri put godišnje. Prvi je broj izašao krajem 2002, a sad je već u rukama čitatelja broj 7. Kako tvrde urednici u uvodniku "IN", "Nova" je već uspjela revitalizirati njemačku SF - scenu, kojoj je prijetilo zamiranje. U međuvremenu je Mommersa u uredničkom trojcu zamijenio Olaf Hilscher.

Za našu je priču, međutim, bitno da je koncept Nove uključivao u svakom broju bilo jednu priču izvan Njemačke, bilo reprint neke klasične SF - priče. Tako su u "Novi" objavljeni radovi Grega Egana i Briana Aldissa. Daljnji su kontakti pokazali da u mnogim zemljama izvan kruga tzv. jakih SF - scena postoji živahna produkcija, koja ostaje potpuno nepoznata. Kako se Michael Iwoleit bavi projektom literarne povijesti kratkog SF-a, to je nešto što mu sigurno nije promaklo. I tu negdje mi stupamo na scenu...

ROĐENJE "INTERNOVE"

U to je vrijeme Zagrebačka naklada imala kontakte s Uweom Luserkeom, njemačkim agentom, koji je pak imao kontakte s ljudima iz "Nove". Pa se u "FUTURI", koja je tada još izlazila, pojavio oglas u kojem se tražilo hrvatske priče prevedene na engleski radi objavljivanja u "Novi".

Ovaj oglas nije prošao bez rezultata: izabrana je priča Marine Jadrejčić S druge strane struje ili na engleskom Yonder End of the Stream. To vam je prva iz njenog “Istrijani u svemiru” ciklusa, ima u "FUTURI" broj 13. Priču je dalje na njemački preveo (kao Am anderen Ende des Stroms) Iwoleit i činilo se da je to to. E, ali...

Dođe gorepotpisani koncem 2003. u Zagrebačku nakladu, a Zdenko Vlainić mi pod nos gura e-mail s molbom da netko napiše nešto o hrvatskom SF-u, čime bi se popratilo Marininu priču. Pa znam li ja nekoga, bi li to netko? A ja mislim, zašto ne, i uzmem to na sebe. Pa negdje oko Nove godine 2004. nastaje članak Science Fiction in Croatia, kojeg u originalu, na engleskom, možete naći na danskom site-u www.phantazm.dk, a u međuvremenu je objavljen i u časopisu Most Društva hrvatskih književnika. Na njemački ga je preveo opet Iwoleit i stavio ga u "Novu" 5, odmah iza Marinine priče.

E sad, nije da je sve počelo od nas, ali kad su u "Novi" vidjeli dobrih priča (nedugo nakon članka, poslao sam i prijevod svoje priče Koje je boje vjetar?) s njima potpuno nepoznatih, a aktivnih scena, ideja je o međunarodnom SF - časopisu počela puštati korijenje. Kontakt po kontakt i časopis je počeo dobivati oblik.

"Nova International", kako se prvobitno trebao zvati (a ne zove se, jer izgleda da postoji takav trade-mark negdje u Njemačkoj), je zamišljen kao časopis prvenstveno orijentiran na SF izvan američke i britanske scene. Dakle, Istočna Evropa i Balkan, Njemačka, Italija, Latinska Amerika, Afrika (makar u formi Južne Afrike), Izrael, Indija i NR Kina. To onako, za početak. Najveće su rupe trenutno arapski svijet i tzv. Crna Afrika. Ako ste dobri s nekim tko tamo piše SF, dignite ruku... Morat će se malo pročačkati i po bivšem SSSR-u i Japanu, sigurno i po Francuskoj. A mogli bi se i prekodrinski susjedi zainteresirati...

S druge strane, pomalo paradoksalno, da bi takav časopis bio dostupan publici u cijelom svijetu, neminovno je da bude baš na engleskom, s obzirom da se engleski, htjeli - ne htjeli, nametnuo kao lingua franca globalne SF - zajednice. Naravno da je ovo potenciralo problem prijevoda (vidljiv već i u "Novi": s hrvatskog na engleski na njemački).

Međutim, jedno je vodilo do drugoga. Michael Iwoleit je, noseći sa sobom tek izašle "Nove" 5, bio u lipnju 2004. gost na Danima znanstvenofantastične književnosti u Pazinu. Tu se, između SF - fešti po Pazinu i okolici, ića, pića i prijekog suda Matijašu Šandorfu, dalje stvaralo veze i raspravljao koncept budućeg pothvata. Do kraja te godine, redakcija je raspolagala s dovoljno priča i članaka iz cijelog svijeta za barem godinu dana, te je nakon opsežnih priprema, u ožujku ove godine, prvi broj časopisa "InterNova" ugledao svjetlo dana.

"INTERNOVA 1": RECENZIJA

Kao što smo već rekli, naslovnu je ilustraciju napravio Argentinac Daniel Gonzales. Prošetajte se do http://axxon.com.ar, tamo ima link na njegovu stranicu. Čovjek radi hard - SF ilustracije u 2D kompjuterskoj grafici, po svemu sudeći skaniran crtež dalje bojan u Photoshopu ili tako nekako. U svakom slučaju, prilično impresivno. Atraktivna je naslovnica sasvim u skladu s naslovom "Unexplored Territories".

Što se tiče unutarnjih ilustracija Gabriele Reinecke... Pa, recimo da su u rangu fanzina, iako sam prilično zadovoljan s ilustracijom moje priče, pa se možda i ne bih trebao previše buniti. Nije loša ni ilustracija za Peak Time. Međutim, da ima mjesta za još usavršavanja, ima...

Nakon uvoda Briana W. Aldissa i riječi urednika, slijedi priča Peak Time Gersona Lodi-Ribeira iz Brazila. Preveo ju je David Alan Prescott (ukoliko ne spomenem prevodioca, znači da je tekst izvorno na engleskom ili ga je preveo sam autor), a potječe iz 1997. Lodi-Ribeiro se posebno zanima alternativnim povijestima. I ovdje se bavi sličnom temom, iskazanom kroz pregovore s vanzemaljcima o slanju njihovih povjesničara na Kristovo raspeće. Radi se o tome da Zemlja ima tehnološki monopol na putovanje u prošlost. Broj je zainteresiranih aliena velik, a broj je, pak, likova na samom raspeću ograničen i tako, jedina su slobodna mjesta još... Iako korektna, priča me podsjeća na neke viđene u "SIRIUSU" krajem sedamdesetih. Recimo da bi Furtač tako nešto napisao, ili Pihač, kad bi bio u satiričnom raspoloženju.

Izraelski je pisac Guy Hasson predstavljen pričom Her Destiny. Mladom direktoru tvrtke, koja upravo usavršava snimanje sadržaja mozga u računarsku memoriju, nakon saobraćajke umre zaručnica. Shrvan bolom, direktor naređuje snimanje njenog mozga zadnjih deset sekundi prije smrti. Kad kasnije, uz pomoć svog suradnika, analizira sadržaj snimljenog, ulazeći u sve manje i manje vremenske intervale, dolazi do zapanjujuće spoznaje... Vrlo dobro napisana priča o ljubavi, ljubomori, predodređenosti i sudbini, jedna od najboljih u zbirci, koja se na momente čita kao ghost story, iako to nije. Ono, hoće polako ići jeza... S druge strane, u pomalo se scenskom rješavanju dijaloških sekvenci vidi i druga strana Hassonova stvaralaštva: kad ne piše SF, onda piše drame i scenarije.

Englez Eric Brown je renomirano ime u anglofonskom SF-u. U ovoj se zbirci predstavlja pričom Thursday’s Child. Još jedna kvalitetna priča u kojoj su nepoznati vanzemaljci donijeli tehnologiju uskrsnuća, čija je cijena šestomjesečni boravak u svemiru (s kojim ciljem, nije jasno). Glavni je lik razveden, po zanimanju skuplja umrle prije procesa uskrsnuća i, naravno, sam ima nanoimplant kojim se ono postiže. Bivša mu je žena vjerski fundamentalist i žestoki protivnik spasonosnih implanta, kao i vanzemaljaca, uostalom. Što, međutim, kad njihova šestogodišnja kći teško oboli? Čije će uvjerenje naposljetku prevladati? I po kojoj cijeni? Vrlo dobro napisana priča o raspadu jednog braka i njegovim posljedicama, prvi put objavljena 2002.

Arthur Goldstuck iz Johannesburga ima priču The Fabulous Yesterdays, u kiberpank maniri, o kvartetu proturežimskih glazbenika koje progoni policija. Objavljena u južnoafričkom "Playboyu" 1994. godine, priča mi se čini zanimljivom prije svega zbog slanga. Nije da se u njoj nešto posebno događa.

Tu je i Let’s Talk About Death, Baby Svena Klöppinga iz Njemačke, u kojoj glavni junak traži kratkotrajno utočište od hiper - reklamokracije u tišinu napuštenog groblja. Dobro napisano, zanimljive atmosfere.

Jedan od dragulja "IN" 1 je, međutim, God’s Gut Eduarda J. Carlettija iz Argentine, u prijevodu Claudie de Belle. Naslovno Božje crijevo je neobjašnjiva prostorno - vremenska anomalija na čijem se rubu okupljaju raznovrsni odbačeni, vjerske sekte, tragači za svim i svačim, najčešće za smislom života. U takvoj se pustari, pod vrelinom Sunca, ljubav čini gotovo nemoguća, pa ipak... Izvrsna, moderno napisana priča, opipljive atmosfere i živih slika. Kao što rekoh, jedna od najboljih u zbirci. Prvi je put objavljena 1992, kao dio knjige Un largo camino.

Za njom slijedi What Colour is the Wind? gorepotpisanog. Original Koje je boje vjetar? imate u zbirci Dvije tisuće šarenih aliena, pa koga zanima, može vidjeti i tamo. Prijevod? Ako želiš da se nešto napravi, napravi sam...

Najveće je razočarenje priča Mouse Pad kineskog pisca Wu Yana, u prijevodu Song Hana. Surfer nabavlja čudotvoran podložak za ljubljenog nam glodavca, koji ne samo da mu omogućuje brže surfanje, već ga stapa sa mrežom kao takvom. Iako ideja na kraju i nije tako nezanimljiva, sve je prilično blijedo. S druge strane, možemo ovu priču smatrati izdankom tzv. network stories smjera u kineskom SF-u, što je lokalna varijanta kiberpunka nastala pod izravnim utjecajem Gibsona. Zanimljivo, s obzirom na to da su Kinezi čvrsto ukopani u 1950-te i prijevod je Neuromancera svojevrsna anomalija. Ali, brzam... Koliko sam shvatio, objavljivanje je ove priče odraz važnosti koju uredništvo "IN" pridaje Kini, a bilo je i problema s prijevodom i to se pri čitanju osjeća.

Još je jedan dragulj "InterNove" 1 priča The Tetrahedron indijske autorice Vandane Singh, koja živi u SAD. Naslovni se objekt samo pojavi jednog dana na ulicama New Delhija, otporan na sve pokušaje da ga se otvori, ispita, ukloni, uništi ili shvati uopće. Kako će se on odraziti na život Maye, studentice na pragu dogovorenog braka s čovjekom kojeg zapravo (kako to obično biva) ne voli? I hoće li, na užas obitelji i sve u ritmu pjesama iz bollywoodskih filmova, odbaciti nametnuti brak u korist mladog fizičara? Ili će donijeti sasvim neočekivanu odluku? Ovo je jedna od onih finih priča kakve u Americi obično piše Connie Willis, ali je pitanje bi li C.W. uspjela pohvatati sve nijanse položaja mlade žene i obiteljskih i društvenih odnosa u urbanoj indijskoj nižoj srednjoj klasi. To ipak mora raditi netko kome je to blisko, i Vandana Singh je u tome u potpunosti uspjela. Izvrsna i izvrsno napisana priča!

Konačno, tu je i Lino Aldani iz Italije s pričom Red Rhombuses u prijevodu Joe F. Randolpha. Dva već postarija prijatelja iz partizanskih dana odlaze na ribolov u neku planinsku zabit koja je možda ucrtana na vojnim specijalkama. Odjednom, mjestašce obavije neobična magla... Aldanija smatraju živom legendom talijanskog SF-a i ovo je u kategoriji klasičnog reprinta. Priča je inače iz 1981. godine. Vrlo dobra priča, sa scenama koje smjesta bude sjećanja na one opore talijanske filmove post - neorealističke škole.

Na posljetku, dva članka. Južnoafrikanac Richard Kunzmann razmišlja u svojem tekstu The Eclipse of a Genre and the Birth of a Nova o tome umire li žanr. Osobno mi je daleko zanimljiviji Lavie Tidhar s člankom Science Fiction, Globalization and the People’s Republic of China. Mislim, kad imate časopis ("SF World") koji se tiska u, sjednite da ne padnete, 300 000 primjeraka mjesečno, a čita ga između 900 000 i milijun i pol ljudi, onda vas i te kako zanima što se tamo događa. Paradoksalno, sam kineski SF je, čini se, u fazi Gernsbacka i Campbella, s nešto kiberpunka. Osim toga, žanr se na službenom nivou tretira kao način znanstveno - tehnološkog prosvjećivanja naroda. Kao što rekoh, zanimljivo i informativno...

ZAKLJUČAK

Što, konačno, reći o "InterNovi"? Što se kvalitete tiče, smatram da je u rangu sferakonskih zbirki, a moje je općenito dobro mišljenje o njima poznato. Ima tri - četiri izvrsne priče, nekoliko vrlo dobrih i solidnih, jednu ili dvije slabije i barem jedan zanimljiv i informativan članak. Tu je uredništvo odradilo i te kako dobar posao i na tome im treba čestitati.

Treba im čestitati i na hrabrosti da se u ovako nešto uopće i upuste. Časopisa za međunarodni SF nema već desetljećima i čini se da su tek pojava digitalnog tiska i brzo komuniciranje Internetom stvorili podlogu da ga se pokrene bez velikih početnih troškova. Smatram ovaj projekt iznimno važnim, jer omogućuje odmak od (već svima na uši izlazeće) supremacije američkog SF-a. Iako, a to napominju i urednici, rez nije moguć, a niti poželjan s obzirom na poštivanje profesionalnih standarda pisanja, vrijeme je da (uvjetno rečeno) manje i, u pravilu, same u sebe zatvorene scene konačno dobiju priliku predstavljanja široj SF publici. Materijala ima, prvi je broj dokazao i da je kvalitetan. Ostaje samo da se vidi kakav će biti prijem. Bio bi veliki gubitak i šteta da stvar ne uspije. Naime, u slučaju uspjeha moglo bi se računati i na češće izlaženje, a time i na veći opseg prezentiranog materijala.

Što se tiče hrvatskog SF-a, "InterNova" je šansa koju bi trebalo iskoristiti. Vidjeli smo već da su nam ruke duboko umočene kad se sve skupa mijesilo. U drugom je broju najavljena priča Milene Benini i smatram da bi se tekstovi iz Hrvatske trebali nalaziti u svakom broju. Iako se na objavljivanje čeka bar godinu dana (moj slučaj), ako se stvar uhvati, onda se otvaraju jedna mala vrata za proboj na svjetsku scenu. Možda se varam, ali smatram da je to plodotvornije od uzaludnog lupanja na velike kapije, na kojima je pitanje sluša li uopće itko.

I stoga, palac gore i tri put hura za "InterNovu"! Da je nema, svakako bi je trebalo izmisliti!




forum
www.sfera.hr