Ovaj "Parsek" otvaram sitnim kolačićima. Možda nisu uobičajeno predjelo, priznajem, pogotovo kad su sačinjeni prema neobičnom receptu zvanom round robin, a u kuhinji SFerine literarne radionice peklo ih je čak osam ljudi. Recept se sastoji u sljedećem: jedan autor počne pričicu prvom rečenicom, drugi dopiše drugu i tako u krug. Zato je i jedan od kuhara - Dalibor Perković Izitpajn - nazvao ovaj recept hrvatskim nazivom vrtuljak. A kuhali su: Tatjana Jambrišak, Petra Bulić, Irena Rašeta, Mihaela-Marija Perković, Dalibor Perković (nije u rodu s Mihaelom, a nije joj ni suprug!), Goran Konvični, Darko Macan te Dražen Kačar. Dakle, sudjelovalo je - i dalje sudjeluje - čak osmero ljudi. I, što su nam kuhari ispekli?

BORN TO BE WILD

Kristijan je promatrao plavozelenu ravnicu koja se protezala pod njim. Pokušavao se prisjetiti pokreta koji bi uzrokovali micanje nogu, ali sve što je uspio proizvesti bio je grč na licu.

Počela ga je hvatati panika - neće uspjeti ni ovaj put. Bitka je sad već odmakla čitavih pol milje ispred njega, a on je, prikriven iza pogodnog žbuna, opet propuštao priliku da se pokaže kao hrabri ratnik. "Kristijan - Kukavelj", tako će ga zvati ostale stonoge ako ni ovog puta ne skupi hrabrost pridružiti se boju sa stršljenovima.

Krajnjim naporom pomakne prvu nogu s lijeve i zadnju nogu s desne strane, čestitajući sam sebi na ipak ne sasvim izgubljenoj odvažnosti.

Potrčao bi sad hrabro u boj da ga nije cipela, ma što cipela - svih pedeset pari cipela - nažuljalo, baš u nezgodno vrijeme i na nezgodnom mjestu, tj. mjestima.

"Stižem!", doviknuo je ostalim stonogama, "samo da obujem tenisice!"

UGRIZI

Stajao je u komori, čekajući da se izjednači pritisak, a adrenalin ishlapi. Od čitave ekspedicije jedino on nije preživio. Dvadeset članova posade je bilo, tri putnika i on, kapetan, prebijen i jedva živ, bez goriva, bez transporta, bez komunikacijskih uređaja. I sve zbog jedne žene.

I jedne mačke, koja je, kao i obično, prela u njenim rukama i oblizivala svoje genetički modificirane brkove, kada su se vrata komore otvorila.

Kapetan je zakolutao očima, lijeno dohvatio pištolj s tankim metalnim užetom koji mu je visio za pojasom, podigao ga, nanišanio, i opalio.

Začuo se glasni prasak i podigao se mađioničarski oblačić, ali ništa se nije desilo; žena i mačka mirno su ga promatrale i on je znao da je gotovo. Mačkina usta dohvatila su ga prva, a ženin ugriz nije ni osjetio.

UMJETNA TELEKINEZA

Marta je stajala nasred sobe i histerično se derala dok su stvari letjele po lijevom dijelu prostorije prijeteći da će polomiti veliki prozor.

"Prekini s tim, svinjo jedna hrđava, ili ću te ovog puta stvarno odnijeti na reciklažno dvorište!", pokušao ju je nadglasati.

No, Marta nije prekinula: zasula je stvarima i desnu polovicu prostorije, a onda ponovno i lijevu, za dobru mjeru.

Kad više niti jedan jedini predmet nije stajao na svome mjestu, već polomljen ili izokrenut negdje u kutu sobe, Marta pritisne veliko crveno dugme na svom trbuhu i isključi se.

Umjetna inteligencija, pomislio je Petar, toliko je naprednija od prirodne - kad napravi svinjariju, samo se isključi i prepusti nižim bićima da vade kestenje iz vatre.

Ipak, nastavio je razmišljati slušajući u iznenadnoj tišini direktorove korake kako se približavaju, je li bilo mudro obdariti je telekinetičkim sposobnostima prije nego je dobila potvrdu o mentalnom zdravlju?

Ne, vjerojatno nije, zaključio je.

PREOBRAZBA

Ivonina krila su odlučila otpasti.

Odmah potom isto su odlučile i njezine antene, koje su se gotovo uvijek slagale s krilima, ponekad do te mjere da je to sličilo na ulizivanje. Krila nisu imala neki poseban stav o tome; uglavnom su se pravila da ništa ne primjećuju, iako se ponekad mogao primijetiti umjereni trzaj zadovoljstva.

Kad su se antene, a potom i krila, odvojile od Ivoninog tijela, ona nije ništa osjetila, već se šutke oslobodila kukuljice obješene o cijev u podrumu svoje strine Anđele.

"Kate! Dođi odmah", zazvala je Anđela, Ivoninu majku kad je ušla u podrum i vidjela sto se dogodilo.

Sva je ušteđevina obitelji Gospodnetić tako propala, jedina nada da će si osigurati kakav-takav standard uzgojivši egzotičnu igračku za bogate. Ivona je sad bila normalno dijete, poput trideset milijardi drugih, posve zdravo i neisplativo. Ona pokupi krila i antene s poda, zavjerenički im namigne dok ih je pažljivo pospremala u baršunastu tapeciranu kutiju i izađe iz podruma pored užasnute strine Anđele te izađe iz podruma na svjetlo ulice po prvi puta u svome životu.

OBRAČUN KOD O-KEJ VIRTUALA
ili
GREJT SEKSPEKTEJŠNZ

"Sutra će biti hladno", rekao je patuljak koji je čekao na svoj red da bude prikopčan na Virtualu. Nitko mu nije odgovorio, samo ga je vilenjak, koji je stajao u redu iza njega, mrko pogledao. Patuljak se nadao da će ona simpatična vila opet biti u "The Caffeu" VirtCityja; baš ga se dojmila nakon tri rečenice koje su razmijenili. Te tri rečenice su bile dvije više no što bi mu obično uspjelo razmijeniti - većina bi sugovornica pobjegla već nakon njegovog uvoda o tome kako će sutra biti hladno. Ali ovoga puta je znao da će ga vila dočekati i danas sjajnih očiju i baršunasta glasa i bit će samo njegova tih pola sata koje je uspio kupiti preko reda na crnoj tržnici treće gradske podrazine.

Međutim, nešto je u kompjuterskoj opremi odlučilo otkazati poslušnost; kad su se napokon susreli, jebena vila je imala dlakave noge - isto kao i svaka patuljica od pamtivijeka do danas.

"Spremna sam za sutrašnju hladnoću", rekla je očiju sjajnijih, glasa baršunastijeg i nogu koje su se činile dlakavijim svaki put kad bi ih s nevjericom pogledao. Što je, tu je, pomislio je, pomirljivo se osmjehnuo i skinuo s leđa virtualni ruksak, stavio ga na virtualni stol, otvorio ga i izvukao virtualne lance i virtualni depilator.