Dani fantastične književnosti?

MA KAKVI, ORDINARNA PIJANKA

Za razliku od tipičnih SF konvencija, druženje pod nazivom "Festival fantastične književnosti" održano u Pazinu od 1-3. srpnja nije obilovalo programom, a i sudionike bi neki od sretnijih stanovnika Černobila možda mogao nabrojati na prste jedne ruke. No, upravo je to bio još jedan dokaz da na ovakvim događanjima nije bitno kakav je prostor, koliko ima gostiju i što je u programu, nego kakva je ekipa. I, naravno, koliko se organizator potrudio kako bi osigurao što više … khm… materijalnih sadržaja … kako bi se gosti što lakše opustili. U tom aspektu Davoru Šišoviću možemo samo skinuti kapu.

Službenog programa nije bilo ni previše ni premalo. Jedna večer obrazovnog protokola za klince u petak i okrugli stol i literarna večer u subotu, dok je ostatak vremena prepušten gostima. A, kako otprilike kaže Principia Discordia, dokonost je preduvjet za nastanak pizdarija. No, krenimo redom.

U petak smo, odmah nakon dolaska, mogli posjetiti jedan SF/lokalni kuriozitet: osnovnu školu s 15 učenika koji su u zadnjih šest godina pokupili desetak nagrada na SFerinom literarno-likovnom natječaju za učenike srednjih i osnovnih škola. Nakon kratke ceremonije doniranja SF knjiga knjižnici Područne škole u Trvižu, klinci su pročitali svoje radove. Ono što je uslijedilo bio je dokaz da izreka "hvalite me, usta moja, kad neće tuđa" vrijedi samo za nesnalažljive. Oni poduzetniji će organizirati manifestacije u kojima će ugostiti kreativce koji će onda osjećati potrebu nekako se odužiti, tako da smo dobar dio ostatka večeri slušali priče u kojima je glavnu ulogu imao spomenuti organizator FFK-a D.Š. (Okej, pročitano je još nekoliko priča u kojima se isti ne spominje, ali svi znamo da su one poslužile čisto kao kamuflaža.)

Nakon toga je uslijedila pijanka. Počelo je prilično nevino, u blagovaoni s narescima, sokovima i nekoliko pivica, a onda se nastavilo u društvenoj prostoriji pazinskog đačkog doma; neki od ljubaznih domaćina donirali su bocu medice kojoj je istijekao rok trajanja - što znači da je med ishlapio, a alkohol ne - i ponešto ostalih, malo standardnijih zapaljivih lako hlapljivih tekućina (nitko nije oslijepio, dakle vjerojatno su sve bile bazirane na etanolu). Što se samog toka pijanke tiče, možda nisam prava osoba za prenijeti sve tračeve koji su tom prilikom nastali jer se dobro sjećam da sam nekoliko puta tokom noći prisutnima rekao "Molim vas da mi ovo ispričate ujutro", ali se ne sjećam što su mi točno trebali ispričati (osim jednog detalja koji bi mogao biti dobar argument onima koji tvrde da su svi Hrvati - ma kolikim se ljevičarima predstavljali - podsvjesno ustaše; mislim da ću ubuduće prije svake pijanke s ljudima koji potječu iz krajeva s jakom antifašističkom tradicijom morati pred ogledalom ponavljati da se NE KAŽE "Za domovinu s Titom - spremni").

Sljedeći dan nastavljen je u tonu devize "Prvo krma, onda moral"; dok se na lokalnom kupalištu odigravao nekakav lokalni tunir u vaterpolu - u vodi takve boje za koju bi me jako dugo morali uvjeravati da je ljekovita kako bih se usudio ući unutra - uz emotivni komentar jednog od organizatora Istrakona koji je treštao s razglasa, odmah pored, u hladu, hrvatski SF pisci i ostali gosti Festivala mirno su roštiljali i znojili se. Uslijedio je okrugli stol na kojemu je predstavljena djelomično kontroverzna "Antologija hrvatske ZF priče" Žarka Milenića - djelomično zato jer postoje suprotstavljena mišljenja o tome koliko se opravdano u naslovu nalaze riječi "antologija" i "ZF", dok su termini "hrvatske" i "priče" neprijeporne - te dva nova fanzina: urednik Leon je predstavio "Eon", a urednik Nikola "Eridan". Prvi je relativno individualni projekt Leona Zambona i prijatelja koji se može smatrati istarskim SF fanzinom, dok je drugi službeno glasilo novoosnovanog riječkog kluba 3. Zmaj. Nakon što su se oba urednika ispričala zbog mnoštva grešaka, prisutni su krenuli s čerečenjem, u kojemu su Riječani prošli nešto lošije, ali na kraju je zaključeno da je ipak riječ o fanzinima, dakle de jure amaterskim tvorevinama kojima ne treba gledati u zube jer imaju jednu veliku prednost u odnosu na puno profesionalniju "Futuru" - ugledali su svjetlo dana.

Službeni dio večeri zaključen je književnom večeri u pazinskom Kaštelu gdje je desetak autora čitalo priče i ulomke; ništa od toga nema smisla prepričavati, vrijedi samo spomenuti da je bilo nešto više publike nego prošle godine, kad se skoro moglo reći da su autori čitali svoje priče jedni drugima. Od autora svakako treba izdvojiti Veselina Gatala, ali ne zbog sadržaja nego zbog forme. On je, u najboljoj maniri putujućeg glumca svoju priču - ispričao. Tko nije bio, neka mu bude žao; negdje postoji snimka, ali trebalo je te večeri biti tamo, unutar drevnih kamenih zidina od kojih se odbija ugodan glas pripovjedača.

Nakon dviju projekcija srednjoškolskih video-uradaka, ekipa se uputila na reprizu pijanke od prošle noći. Ovaj put fajront se dogodio nešto ranije, u četiri ujutro; medica od prošle noći je terminirana, boca viskija koju je donijela Dagon ostala je popijena samo do pola, usprkos inzistiranju darovateljice da "to više ne valja nakon što odstoji otvoreno".

Nakon takvog vikenda, višesatna vožnja autobusom nije najugodnija stvar koju možete doživjeti, pa da je autobus ne znam kako udoban, a cesta ne znam kako ravna. Međutim, autoru ovih redaka u lijepom je sjećanju ostao jedan restoran uz autocestu, negdje u prohladnom i vjetrovitom Gorskom Kotaru gdje je, nakon svega, četvrt litre mineralne bilo pravi melem.