Povratak na glavnu stranicu
parsek.blog.hr

Na ovogodišnjem Festivalu fantastične književnosti u Pazinu predstavljena je Antologija hrvatske ZF priče urednika Žarka Milenića. Antologija je već izazvala žestoku diskusiju (v. http://www.nosf.net), a ovdje bez komentara prenosimo njezin uvod i osnovne podatke.
Čestitamo svim uvrštenim autorima!

NAŠ SVIJET, NAŠE MORE

Piše: Žarko Milenić


Kada je 1970. godine dr. Darko Suvin priredio antologiju znanstveno-fantastičnih priča Other Worlds, Other Seas: Science fiction from Socialist Countries (Drugi svjetovi, druga mora: Znanstvena fantastika iz socijalističkih zemalja) u njoj nisu bili uvršteni hrvatski pisci, pa čak niti pisci iz cijele bivše Jugoslavije. Dr. Suvin je to opravdao time kako na južnoslavenskih prostorima nije bilo pisaca koji se ravnopravno mogu mjeriti s piscima iz drugih, tadašnjih, socijalističkih zemalja osim Albanije. Siguran sam da dr. Suvin danas ne bi danas tako postupio.

U svojoj knjizi Od Lukijana do Lunjika (koja predstavlja prvi povijesni pregled ZF literature i ujedno prvu ZF antologiju na hrvatskom jeziku), objavljenoj 1965. godine, dr. Suvin konstatira pojavu prvih naših ZF pisaca spomenuvši Zagrepčane Mladena Bjažića, Zvonimira Furtingera, Antuna Šoljana, Vojislava Kuzmanovića, Predraga Jirsaka... Ne znamo tko je u hrvatskoj književnosti potpisao prvu ZF priču. Znamo da je autorica prvog ZF romana Marija Jurić Zagorka a riječ je o romanu Crveni ocean objavljenom 1918. godine. Uslijedili su ZF romani Stana Ragera (pseudonim dvojca - Stanko Radovanović i Zvonimir Furtinger), O' Leigh Eamona (pseudonim Milana Šuflaya) Na Pacifiku 2255, Mate Hanžekovića Gospodin čovjek...

Običaj da se ZF djela hrvatskih pisaca potpisuju pseudonimima ostao je čak i danas. To se ranije možda moglo i opravdati razlozima komercijalne prirode sugeriranih od strane urednika ili voljom samih autora zbog ondašnjeg prevladavajućeg mišljenja da je ZF manje vrijedan literarni žanr. Pseudonimima su se koristili isprva i Damir Mikuličić, Predrag Raos, Živko Prodanović...

U Hrvatskoj je 1988. godine objavljena prva zbirka ZF priča. Riječ je o knjizi Zbirka science fiction pripovjedaka Ariela (Vjerana) Šimeka. Osamdesetih je Damir Mikuličić svoju zbirku ZF priča O objavio u Beogradu, Branko Pihač u Poljskoj... Inače ZF priče hrvatskih pisaca prevođene su na više svjetskih jezika. Pihačeve priče prevedene su i na njemački jezik, a više priča je prevedeno na engleski i talijanski. Priča Prsten Gorana Hudeca prevedena je na engleski i na njemački jezik. Zbirka priča Damira Mikuličića objavljena u Japanu i doživjela čak dva izdanja!

Klub prijatelja znanstvene fantastike i beletristike SFera izdao je u protekle tri godine tri zbornika priča. Prvi pod naslovom Zagreb 2004. izašao je 1995., a priredili su ga Darko Macan i Tatjana Jambrišak. Njih dvoje su 1996. godine priredili i zbornik Dnevnici entropije, dok je Davorin Horak ove godine priredio zbornik Kvantni portali imaginacije. Dok su u prvom zborniku uvrštene samo ZF priče (s tematikom o Zagrebu nakon deset godina) u drugim dvjema su uvrštene i horor i fantasy priče. Autori su uglavnom mlađi. Ima među njima vrlo talentiranih. Osim ovdje uvrštenog Darka Macana tu su i Tatjana Jambrišak, Aleksandar Žiljak, Zoran Vlahović, Goran Konvični...

Interesantno je kako u nekim romanima hrvatskih pisaca pojedina poglavlja mogu funkcionirati kao priče. To je slučaj sa ZF romanom Branka Belana Utov dnevnik. Na osnovu 52. poglavlja svoga romana Proljeća Ivana Galeba Vladan Desnica je napisao (na žalost nedovršeni) ZF roman Pronalazak Athanatika.

Vrlo značajna godina za povijest hrvatskog ZF-a je 1976. Tada je izašao prvi broj biblioteke znanstvene fantastike "Sirius". Na njegovim stranicama su se afirmirali novi ZF pisci: Branko Pihač, Predrag Raos, Biljana Mateljan... Potvrdili su se Zvonimir Furtinger, Damir Mikuličić, Branko Belan... Sigurno je da nije bilo "Siriusa" da bi broj i objavljenih i napisanih ZF priča hrvatskih pisaca bio mnogo manji. To možemo zahvaliti urednicima Borivoju Jurkoviću (i sam ZF pisac i prevodilac), Milivoju Pašičeku i Hrvoju Prćiću (također ZF pisac) i ostalim članovima uredništva. Recenzenti domaćih priča bili su Želimir Koščević, Krsto A. Mažuranić i Darije Đokić. Izišao je i jedan posebni broj pod nazivom "YU Sirius". "Sirius" je dva puta u Brightonu proglašen najboljim europskim ZF časopisom. Dobitnik je i nagrade u Strezi (Italija) te specijalne SFerine povelje.

Tradiciju "Siriusa" nastavila je "Futura" koju je isprva uređivao Vlatko Jurić Kokić a pontom Mihaela Velina. Urednik domaćih priča prvo je bio Krsto A. Mažuranić, a potom Darko Macan.

Malo je u nas časopisa otvorenih za ZF pisce. Osim "Future" tu su još "Plima", "Quorum"... Ne smijemo a da ne spomenemo ni fanzine "SFera" (izdanje istoimenog društva iz Zagreba), "Ni riba ni meso" (privatno izdanje Vlatka Jurića Kokića), "Another world" (ZF klub iz Kutine), "Misija" (ZF klub "Dr. Branko Belan" iz Splita), "Via galactica" (ZF klub "GAIA" iz Osijeka) te svehrvatski fanzin "Zvjezdani navigator".

Uvjetno bi hrvatske ZF pisce mogli podijeliti na one koji pišu isključivo ili pretežito ZF prozu (Mikuličić...) te one afirmirane koji su se u ZF-u uspješno okušali. Osim ovdje uvrštenih spomenimo još i Milka Valenta te Dragu Kekanovića.

Znanstvena fantastika je uži pojam od fantastike. Sve ono što spada u ZF spada i u fantastiku, ali ne i obratno. A što spada u ZF? Ne postoji općeprihvaćeni odgovor. Proučavatelji ZF se u tome razilaze. U predgovoru Antologiji hrvatske fantastične proze i slikarstva (1976.) Branimir Donat (priredio je tu antologiju s Igorom Zidićem) tvrdi da u nju nisu uvrštene ZF priče. Ipak sam u ovu antologiju uvrstio iz te knjige preuzeo ondje uvrštene priče Augusta Cesarca i Mladena Horvata. S druge strane Donat tvrdi da priča Antuna Šoljana Posljednji tramvaj spada u ZF. Iako se u toj priči spominje robot ono fantastično u njoj nema znanstvenu podlogu. Slično je i s pričom Muški mozak Alojza Majetića. Kurt Vonegut se narugao kritičarima koji svašta trpaju u ZF ladicu. Oni smatraju da je i Kafka pisao ZF. Pa čak i Tolstoj. Na žalost nisu mislili na Alekseja Tolstoja pisca ZF romana Aelita i Hiperboloid inženjera Garina i drame Pobuna strojeva nadahnute Čapekovim RUR-om već na Lava Tolstoja.

Podjelu ZF-a, a također i cijele književnosti na onu pisanu za djecu i onu namijenjenu odraslima možemo samo uvjetno prihvatiti. Naravno ne treba nikako ovu prvu stavljati u drugi plan. Nije važno o čemu se piše (o tome govori Ivo Andrić u svom govoru povodom dobivanja Nobelove nagrade naglašavajući kako nije važno piše li pisac o prošlosti ili se smjelo zalijeće u budućnost) i s kojim namjerama već kako se piše. Dakle, uvjetno rečeno, u ZF-u koji uglavnom čitaju djeca istakli su se Anto Gardaš (autor romansirane trilogije o profesoru Leopoldu i njegovom sinu Mironu, ali i ZF priča), Milivoj Matošec, Dubravko Veljačić...

Kako to lijepo piše ovo nije antologija autora već priča. Dakle, sastavljač je birao priče, a ne autore. Na kriterij za uvrštavanje pojedine priče u ovu antologiju nije zavisio od toga koliko je njihov autor poznat i ugledan kao pisac ZF-a ili "main streama", odnosno takozvane "književnosti glavnog toka". Nije zavisio ni od toga koliko je nagrada dobivao. U Hrvatskoj jedino udruženja SFera iz Zagreba i Gaia iz Osijeka daju godišnje nagrade za najbolje ZF priče hrvatskih autora. Nije bilo presudno ni je li član neke skupine. Nije bilo važno ni gdje su ove priče objavljene. Ni jesu li objavljene u nekoj knjizi. Osim pripadnosti ovom literarnom žanru i da su napisane na hrvatskom jeziku treći presudni kriterij je bila njihova književna vrijednost. Iako mnogi smatraju kako je znanstvena fantastika književnost ideja priređivač ove antologije ipak daje prednost činjenici kako je pojedina priča napisana već onom o čemu govori. Znanstvena fantastika je ipak književni rod a ne bijeg nekog znanstvenika u literaturu.

Ova antologija želi doprinijeti porastu ugleda znanstvene fantastike u Hrvatskoj kao književnog žanra. Kao što je srpski pisac Borislav Pekić pisao ZF u cilju "porasta digniteta" ZF književnosti tako su se i neki ugledni hrvatski pisci (kao što su ovdje uvršteni - Fabrio, Kuzmanović, Hitrec…) okušali u pisanju ZF-a.

Sastavljač ove antologije je dao prednost kraćim pričama kako bi u njoj bilo zastupljeno više autora. Tako su od ovdje uvrštenih autora neki predstavljeni kraćim iako pretežito pišu duže priče i po njima su poznatiji. To je slučaj s Damirom Mikuličićem, Predragom Raosom i Brankom Pihačem.

Sastavljač ove antologije zahvaljuje Krunoslavu Gernhardu i Zvonimiru Biberu na pomoći u prikupljanju odabranih priča.

Priče uvrštene u ovu antologiju zanimljive su svaka na svoj način. Ali zanimljivije će biti čitati ih, a ne govoriti o njima. Jedna antologija hrvatske fantastične priče nosi naziv Poziv na basnoslovno putovanje. Neka i ova antologija bude poziv na putovanje u mašti. Ali ne bilo kako već nekom svemirskom letjelicom ili vremenskim strojem.

Nakladnik: Društvo hrvatskih književnika - Ogranak u Rijeci
Sunakladnik: Liber d.o.o. Rijeka

Sadržaj:
Neven Antičević: Duboko u bunaru sjećanja
Branko Belan: Učenik u predsoblju
Milena Benini: Povratak kući
Mario Berečić: Željezna horda
August Cesarec: San doktora Prospera Lupusa
Ljiljana Domić: Ahil i Pentesileja
Nedjeljko Fabrio: Prilaz izazovu
Zvonimir Furtinger: Djed i unuk
Dunja Grbić: Biti čovjek
Hrvoje Hitrec: Gospodar velike piramide
Mladen Horvat: Zelene oči
Jasminka Hržić Grubelić: Međusvijet
Predrag Jirsak: Alboran
Vojislav Kuzmanović: Nema više Davona
Darko Macan: Prijestupnik
Krsto A. Mažuranić: Recept milostive Adelije
Vesna Miculinić Prešnjak: Vodeni dom
Damir Mikuličić: Prokionske trešnje
Slobodan Petrovski: Most
Branko Pihač: Problem
Živko Prodanović: Najveća tamnica samoće
Predrag Raos: Poštovani uredniče
Sunčana Škrinjarić: Povratak
Zdravko Valjak: Pothodnik
Anto Zirdum: Elkastrandin kompleks



forum
www.sfera.hr