Povratak na glavnu stranicu
parsek.blog.hr

Minijatura je forma Kristijana Novaka. Njegove smo minijature već čitali, a nadamo se čitati ih i dalje.


Kristijan Novak
ENTROPIJSKA CESTA



Vozio je u koloni, živčano osluškujući ne bi li uhvatio vijesti na radio-aparatu. Ništa. Nikakve vijesti. Samo smirujuća jutarnja glazba, prekidana blokovima dogmatskih poruka. Na vozilu mu je pisalo AMX_09678, pa su ga svi zvali Ami. I tako, dok je po sivom, munjama išaranom nebu tutnjila oluja, Ami je kuckao prstima po upravljačkoj ploči i čekao. Gadan zastoj, pomislio je. U cijelom radnom vijeku nikada mu se ništa takva nije dogodilo. A oluja iznad je jačala. Spletovi munja bubnjali su po horizontu, povećavajući električnu napetost u zraku.

Bacio je pogled na suvozačko sjedalo. Tamo su, u metalom obloženoj kutiji ležali dokumenti koje je trebao prevesti. I baš danas, kad mu je rečeno da mora doći na vrijeme jer je riječ o izuzetno značajnom paketu, ovakav zastoj!

Ami nije bio radoznao. Samo je jednom u svojoj kurirskoj karijeri pogledao u kutiju. I nikad više. Nakon toliko vremena, gotovo je zaboravio što je unutra ugledao, ali kad bi se toga sjetio još bi ga je ispunila jeza. Ja sam samo nevažni kurir, tada bi razmišljao pokušavajući se smiriti. Nevažan, lako zamjenjiv. Da, naglasak je na tome - lako zamjenjiv. Koliko je kolega nestalo, naprasno, nenadano... Samo se jedan dan ne bi pojavili na poslu, bez obavijesti. I nikome to nije bilo čudno! Nitko se ne bi pitao - ili se ne bi usudio pitati - gdje su dojučerašnji kolege?

Ami se nije želio isticati, biti drukčiji. Šutio je i vozio, svaki dan. Činilo se da je to radio oduvijek, otkad zna za sebe.

Pogledao je oko sebe. Gužva je postajala sve intenzivnija, vozači sve nervozniji. Mnoga su vozila pripadala kuririma, neka od njih Amijevim kolegama. Kazne za kašnjenje su velike, razmišljao je Ami. A kontrolori sigurno neće imati obzira… Nikad ga nemaju!

Kolona je malo napredovala. Ami je začuo čudan zvuk iznad sebe i podigao glavu. Iznad ceste proletjelo je desetak interventnih letjelica, hitajući u smjeru zastoja. Ovo je zaista nešto ozbiljno, pomislio je. Nebo nad cestom zabljeskalo je u divljem ritmu oluje. Amijevo vozilo polako je stiglo do raskrižja. Učinilo mu se da je desna cesta manje zakrčena, pa je krenuo tim smjerom. Uskoro je vozio brže, nadajući se da ipak neće previše kasniti. Ostavio je oluju za sobom, dan je opet počeo izgledati kao i svaki drugi.

No, uskoro je cesta počela skretati natrag prema glavnoj prometnici i odmah se povećala gustoća prometa. Ami je prokleo munju koja je zabljesnula blizu, preblizu. Naglo je zakočio; gledajući munju skoro se zaletio u stražnji dio drugog kurira koji je stao zbog novog prometnog čepa.

"Što, k vragu…" Glas mu je odlutao, a grlo se steglo. Daleko naprijed, cesta je bila zatrpana. Kao da se neka planina uzdigla; zapravo, izgledalo je da se odlomio dio planinskog lanca i zatrpao tunel. Interventne letjelice pokušavale su otrpati tunel i ponovno pokrenuti promet, ali ih je oluja u tome sprečavala.

Oluja! Tamo, iznad odrona izgledalo je kao da se nebo razgnjevilo. Munje su udarale po cesti, rušile letjelice, mrvile kamenje. Sivo nebo poprimilo je krvavo crvenu boju, na dijelovima srebrnasto-plavu. U centru oluje počela se stvarati crna mrlja, pulsirajući. Amija je uhvatila panika. Pobjeći odavde, što prije; to je pomislio, zaboravivši na paket, na poruku koju je morao prenijeti. To ga je još više užasnulo - oduvijek je imao usađenu odgovornost za posao, a sad je najednom to sve poljuljano, razbijeno. "Raspad sustava!", povikao je ustrašeno i začudio se, shvativši da je to isto povikao i drugi kurir koji je već napustio svoje vozilo i počeo trčati po cesti, što dalje od čepa. Pogledao je u nebo i vidio kako se crnina proširila, proždirući sivilo. Munje su potpuno podivljale, skinuvši s neba sve letjelice, palucajući poput tisuća plamenih jezika i pržeći sve pred sobom. Ami je potrčao, svjestan da je prekasno.

* * *

Pacijent je pao u komu poslije snažnog moždanog udara koji je uslijedio nakon dva manja. Funkcije mozga prestale su uz masivno krvarenje; osoblje bolnice bilo je nemoćno. Mali neuron nije uspio ispuniti svoj zadatak i premostiti začepljenje.









forum
www.sfera.hr