Povratak na glavnu stranicu
parsek.blog.hr

Znanstvena fantastika naših zapadnih susjeda uvijek nam bila pomalo nepoznanicom. Ovaj vrlo informativni tekst,objavljen je u prosincu 2006. godine u fanzinu "Neskončnost" br .4, odgovorit će na mnoga pitanja.


SLOVENSKA ZNANSTVENA FANTASTIKA Piše:Tanja Cvitko




Dobri početci, ali...


Termin "znanstvena fantastika" mlađi je od radova koje danas opisujemo njime. U slovenskom jeziku ga je prvi uporabio Vladimir Bartol godine 1932., u članku o Edgaru Allanu Poeu. Prema njegovom mišljenju, žanr je (kao i neke druge) u literarne sfere uveo baš Poe: "Iz njegove tri kriminalističke priče nastaje nova literarna vrsta: detektivski roman. (…) Na Julesa Vernea utječe, da počne pisati znanstvenofantastične romane. Njegov način psihološke analize preuzima cijelo razdoblje; fantastično utopijski roman (Wells) se razvija pod njegovim utjecajem..." (Vladimir Bartol: Edgar Allan Poe; "Modra ptica", let. IV, 1932-33; str. 45.; prijevod citata sa slovenskog jezika: Tanja Cvitko). Bartolov članak je među literarnim kritičarima ostao većinom neprimjećen, tako su imenovanja radova, koje danas uvrštavamo u znanstvenu fantastiku, ostala nasumična do šezdesetih godina 20. stoljeća. Primjeri tih imenovanja, kao što ih nabraja Metka Kordigel u Literarnom Leksikonu Znanstvena fantastika (Ljubljana: DZS, 1994., str. 14; Literarni Leksikon sv. 41) jesu: "utopija iz svijeta moderne tehnike", "znanstveno-fantastični roman", "fiktivno-znanstvena literatura" itd. Korigelova je također napisala kako je termin "znanstvena fantastika" u svojem izvornom obliku prvi uporabio Niko Sekula 1959. godine, dok je konačnu promociju izraza prouzročio nakladnički projekt Spektrum naklade Življenje in tehnika. Radi se o književnoj zbirci u kojoj je naklada počela objavljivati prijevode najboljih svjetskih ZF klasika, što ju je u šezdesetima i sedamdesetima učinilo "formalnim" slovenskim nakladnikom znanstvene fantastike. Između ostalog, u zbirci Spektrum bilo je objavljeno sedam antologija svjetskih ZF priča i jedna antologija slovenskih priča. Do devedesetih, naklada je redovito objavljivala takvu literaturu, onda njezino zanimanje za nju počne naglo padati.

Posljedice svjetske popularnosti žanra su se krajem sedamdesetih u Sloveniji počele pokazivati i u literarnoj kritici, pojavili su se teoretičari koji su u medijima i javnosti raspravljali o svjetskoj i domaćoj ZF, tražeći početke žanra, razloge za njegovu popularnost, analizirali ga, i još više popularizirali. Slično se je događalo dosta ranije (kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih) u SAD i Velikoj Britaniji, ali su posljedice ondje bile učinkovitije: do osamdesetih je oko tisuću američkih sveučilišnih ustanova počelo nuditi studij ZF i sličnih žanrova, ali u Sloveniji je - unatoč trudu udruga i pojedinaca - ZF ostala šund literaturom.


Razvoj slovenske ZF

Tradicija razvoja slovenske ZF potječe od 19. stoljeća. Tadašnje teme su bile u skladu sa svjetskim trendovima, tražile su izvore u fantastičnoj ili utopijskoj literaturi. Kao prvi uzorak utopijske proze u Sloveniji Drago Bajt spominje sastavak Mikromega (objavljen 1851. u đačkom listu "Slavija") Simona Jenka, kojem slijedi Dijak v Luni (1861.) Andreja Volkara (objavljen pod pseudonimom H.G.). Nakon nekoliko godina, Josip Stritar u "Ljubljanskom Zvonu" objavljuje 1878. prvu slovensku utopiju Deveta dežela. Indija Koromandija Antona Mahniča je bila objavljena 1884, napisana kao odgovor na Stritarevu Devetu deželu - i to je početak prvih slovenskih antiutopija. Slijede priča Razodetje (1888.) Janeza Trdine i roman 4000 Ivana Tavčara (1891.). Upravo taj roman je bitna utopija, jer sa svojim podnaslovom Času primerna povest iz prihodnjih dob (Vremenu primjerena pripovjetka iz budućih vremena) autor insinuira da govori o svojem vremenu, ali događanje pomiče u budućnost, u kojoj čitatelj lakše vidi svoju sadašnjost i greške koje se u njoj pojavljuju.

Godina 1893. bila je važna - u "Ljubljanskom Zvonu" su objavljena dva važna rada: Pogubni malik sveta Simona Šubica (oblikovan slično kao Platonova Država, tehnike pripovjedanja su slične Julesu Vernu) i Abadon Janeza Mencingera, s podnaslovom Bajka za starce. U njemu se pojavljuju elementi utopijske i antiutopijske literature, povezane sa satirom i fantastikom.

Do 1914. godine nije bilo značajnih radova, no te se godine pojavljuje roman Pertinčarjevo pomlajevanje Etbina Kristana, dok je 1929. godine objavljena priča V deželi Čirimurcev Iva Šorlija. Damir Feigel - kojeg literarna kritika skoro bez iznimke spominje kao humorista i time ga odguruje na sporedne puteve književnosti - svoj prvi rad, Pasja dlaka, objavljuje 1926. godine, slijede mu Na skrivnostnih tleh (1929.), Čudežno oko (1930.), Čarovnik brez dovoljenje (1933.), Okoli sveta/8 (1935.), Supervitalin (1939.). U istom razdoblju pisali su još i Radivoj Rehar, Vladimir Levstik, Pavel Breznik, Metod Janko i Anton Novačan.

Nakon II. svjetskog rata kod slovenskih autora nastaje primjetno zatišje od skoro petnaest godina, no tada se u ZF vode spušta Matej Bor s radom Vesolje v akvariju (1955.), dok nekoliko godina kasnije Vid Pečjak objavljuje najpoznatiji slovenski ZF roman za djecu i mladež, za kojeg je dobio Levstikovu nagradu - Drejček in trije Marsovčki (1961.; preveden na hrvatski kao Drejček i tri Marsovca, op. ur.). Njegovi kasniji ZF radovi su: Pobegli robot (1976.), Adam in Eva na planetu starcev (1972.), Roboti so med nami (1974.), Kam je izginila Ema Lauš (1980.), Doktor živih in mrtvih (2004.), Beg med zvezde (2004.). Pečjak u svojim dijelima upotrebljava stručna iskustva s područja psihologije, većinom se stoga baveći ljudskim umom i njegovim reakcijama u neoubičajenim okolinama.

Važan autor slovenske ZF tog razdoblja još je Franjo Puncer, koji je napisao nekoliko romana i zbirki novela: Pregnani iz raja (1970.), Izgubljeni človek (1978.), Časovna vrv (1993.), Wemarus (1994.), Opna (1995.). Najznačajniji kritičari ZF žanra u osamdesetima bili su Boris Grabnar, Branko Gradišnik, Žiga Leskovšek i Drago Bajt. Njihovi članci i knjige - Drago Bajt je svoje eseje o ZF sakupio u djelu Ljudje, zvezde, svetovi, vesolja (1982.) - dali su veliki doprinos razvoju slovenske ZF.

Najvjerojatnije najplodniji i najpoznatiji pisac žanra u Sloveniji je Miha Remec, na čije literarno stvaralaštvo najviše utječu utopijska i antiutopijska djela. Njegovi najpoznatiji radovi su: Votlina (1977.), Prepoznavanje ali Bele vdove črni čas (1980., prva nagrada SFERA za roman; dodijeljena 1981., op. ur.), Iksion ali beg iz prikazovalnice (1981), Kuga plastionska (1982.), Mana (1985.), Lovec, Nečista hči (1987.), Zelena zaveza (1989.), Zapiski odposlanca Zemlje (1991.) , Astralni svetilniki (1993.), Iksia ali slovo živostrojnega človeka (2001.), Iks ali Velika samota Noetove barke (2006).

Jedan od važnijih predstavnika generacije pisaca ZF žanra rođen poslije II. svjetskog rata jest Branko Gradišnik, danas poznati slovenski prevoditelj, primjerice Gospodara prstenova. U svojim romanima Čas (1977.) i Zemlja Zemlja Zemlja (1981.) posvetio se vremenu u svim pojavama i oblicima. U isto doba djeluje i Samo Kuščer, njegove dvije zbirke priča - Sabi (1983.) i Žalostni virtuoz (1989.) - u teme ZF-a uključuju filozofske, moralne i socialne teme. Bojan Meserko počeo je pisati u isto doba kao i Gradišnik te Kuščer, objavijujući mnoštvo kratkih priča koje su se pojavile u različitim medijima: časopisima, fanzinima, zbirkama Njegovi književni ZF naslovi su: Igra in agonija (1984.), Sanjališče (1995.), Kmečka idila (1998.), Smrdljivi planet (2000.), Sanjalnica (2000.), Senjalca (2004.). Ostali bitni autori tog vremena su Boris Čerin, Marjetka Jeršak, Zvone Jirašek i Franci Cerar.

Od 1997. godine do danas, na području ZF dosta je objavljivao i Edo Rodošek, čiji su radovi: Temna stran vesolja (1997.), Sence neznanega (1998.), Spokojni svet (2000.), Obračun (2000.), Pravici je zadoščeno (2001.), Dolgo iskanje (2002.), Skoraj enaki (2003.), Onstran zaznave (2003.), Movara (2005.), Neločljiva dvojica (2005.).


Klubovi

Kao što se tijekom tridesetih godinama u SAD počnu pojavljivati mase ljubitelja ZF-a, što je utjecalo na razvoj klubova fanova znanstvene fantastike, slična stvar se je dogodila u Sloveniji, doduše dosta kasnije nego u SAD. Prvi klub ljubitelja ZF i sličnih žanrova pojavljuje se u Ljubljani 1976 godine kao Sekcija za spekulativnu umjetnost u studentskom naselju u Rožnoj Dolini. Njihove aktvnosti su bile različite: literarne večeri, filmske prijekcije, predavanja, glazbeno i slikarsko stvaralaštvo itd. Godinu dana nakon osnivanja, izašao je prvi broj njihovog fanzina - "Občasnik". Glavni urednik i predsjednik sekcije je bio Matjaž Šinkovec. Kao što insinuira ime fanzina, izlazio je neredovito ("občasno") i uskoro postaje jasno da to znači jednom godišnje - 1984. je izašao zadnji, šesti broj.

Godine 1977. u Celju je osnovana Sekcija za znanstvenu fantastiku Konstelacija, koja je 1981. preimenovana u Društvo za ljubitelje ZF Konstelacija, ali njezine aktivnosti ostaju skrivene javnosti.

Godine 1981. u Ljubljani nastaje još jedan klub ljubitelja ZF-a, Društvo ljubiteljev znanstvene fantastike NOVA (DLZF NOVA), koji počinje s objavljivanjem svojeg fanzina NOVA. Značajniji članovi su bili Miha Granda, Žiga Leskovšek i Miha Remec. Godine 1983. oba su ljubljanska kluba organizirala Festival znanstvene fantastike Fantazija, koji je održan u Cankarjevom domu od 16. do 18. rujna. Guests of honour bili su Brian Aldiss i Vid Pečjak. Unatoč tome što Fantazija nije doživjela veliki uspjeh, sljedeće godine u Cankarjevom domu organiziran je drugi festival ZF-a: Orwellovo leto - 1984. Te godine izašao je zadnji "Občasnik", krajem godine i posljednja NOVA (7. broj). Klubovi su počeli umirati, aktivni su ostali samo pojedini članovi, koji su se pojavljali u medijima sa svojim radovima: Samo Kuščer, Bojan Meserko, Miha Remec, Miha Granda, Žiga Leskovšek, Samo Resnik…

Dvogodišnju šutnju prekida 1986. godine nastanak nove ljubljanske udruge, imenom Združenje za propagiranje znanstvene fantastike v vseh izraznih oblikah - TERRA. Terrini najznačajniji članovi su bili: Mitja Zupančič, Žiga Leskovšek, Bojan Meserko, Drago Bajt. U rujnu 1986. Cankarjev dom (bez organizacijske pomoći udruga) organizira Filmski festival ZF i F filmova, na kojem Miha Granda dodjeljuje nagrade NOVA pojedincima značajnim za slovensku ZF. Nagrade su primili: Drago Bajt, Kristina Iskra, Samo Kuščer, Žiga Leskovšek i Miha Remec. Nagrada je bila dodijeljena samo tada i nikad više.

Poslije 1988. godine više se ništa ne čuje o udrugama, a također više nema ni festivala. Godine 1989. pojavljuje se tiskani fanzin "Blodnjak", kojeg je uređivao i objavljivao Marjan Skvarča. Uskoro mu se pridružuje Bojan Meserko. Godine 1991. godine je izašao zadnji, 13. broj. Od 2001. do 2006. godine časopis "Blodnjak" izlazio je mjesečno u elektronskom obliku pod naslovom "e-Blodnjak".

S fanzinom "Blodnjak" počinje i priča o Založniškom ateljeu Blodnjak. Godine 1992. Marjan Skvarča i Bojan Meserko kod naklade Clip objavljuju prvi "Blodnjak" u knjižnom obliku, odnosno zbirku ZF priča slovenskih autora. Godine 1993. Bojan Meserko uspostavlja nakladničku kuću Kiki Keram, u kojoj počne objavljivati ZF djela. Godine 2000. Kiki Keram mijenja ime u Založniški atelje Blodnjak, a iste godine u dvije knjige (12 žigosanih, 2000) objavljen je sadržaj svih brojeva tiskanog fanzina "Blodnjak". Većina sadašnjeg programa naklade sadrži ZF djela (godišnje se objavi 15-20 knjiga), zato je pravedno možemo nazvati jedinom slovenskom nakladom, specijaliziranom za ZF.

Godine 1998. u Sloveniji je osnovano Tolkienovo društvo Gil-Galad. Zajedno s Društvom ljubiteljev ZF in fantazije Prizma koje je osnovano prošle godine, to su trenutačno jedine formalne slovenske udruge koje povezuju ljubitelje ZF i fantasyja.


Slovenija i znanstvena fantastika

Temelje ZF-a postavila je knjiga, dakle pisana riječ, no moderna ZF knjiga u Sloveniji je skoro rijetkost. Nakladnici sa svojim programima zaostaju za trendovima u ZF, istovremeno zanemarujući potrebe čitatelja. "To je očito podcjenjivanje čitatelja; urednike naravno veseli, da je njima poznata literarna kritika već rekla svoje mišljenje o autorima, čiji radovi su stari više desetljeća i tako im dala nekakvu legitimnost, odnosno nestručno sastavljene nakladničke programe prikladno zaštitila pred kritičnim ocjenama." (Žiga Leskovšek; u: Fantazija: antologija znanstvene fantastike; uredili Žiga leskovšek in Samo Resnik; Ljubljana, "Časopis za kritiko znanosti", 1990., str. 2.; prijevod citata sa slovenskog: Tanja Cvitko)

Sredinom osamdesetih u Sloveniji počne vrtoglav pad interesa za ZF. Zašto su se najviše oduševljeni i ugledni stručnjaci, istraživači, teoretici i pisci žanra skoro preko noći prestali baviti njime u vremenu kad se je najviše razvijao i dostizao pozitivan ugled u javnosti, nije sasvim jasno. Mogli bismo spekulirati o internim konfliktima u tadašnjim udrugama, o propalim festivalima, o premaloj Sloveniji za velike zarade, koje su vjerojatno očekivali nakladnici, kao i o samom slovenskom mentalitetu, ali to prelazi okvire članka. Činjenica je kako ZF polako počinje padati u zaborav, makar je bila na najboljem putu da dosegne - ako već ne američku ili britansku razvijenost - barem razvijenost usporedivu s onom u ostalim ondašnjim jugoslavenskim republikama, primjerice u Hrvatskoj.

Dok smo u Sloveniji doživljali pad popularnosti ZF-a, jugoslavenski "Sirius" bio je u svojim najboljim godinama. "Sirius" je upravo tijekom osamdesetih godina bio dvaput proglašen najboljim europskim ZF časopisom (1980. i 1984., op. ur.). U teškoj ekonomskoj krizi održavao se na životu visokom kvalitetom stranih i domaćih objavljenih priča. Upravo je motiviranje domaćih autora, izvjesna "briga" za njih i praćenje njihovog razvoja, držalo jugoslavensku scenu na nogama.

ZF je prisutna na rubu slovenske kulturne svijesti, što logično utječe na ustrajnost i kreativnost slovenskih autora. U isto doba se u Sloveniji za ZF zanima dosta manje čitatelja nego prijašnjih godina, i oni je radije čitaju (čitamo) u stranim jezicima, najčešće na engleskom. Prilično slab uvoz stranih ZF knjiga ograničava i taj oblik prisutnosti žanra u Sloveniji.


Uporabljena literatura, primjerena za istraživanje:

12 žigosanih: zbirka znanstvenofantastičnega in fantastičnega, urednik Bojan Meserko, Založniški atelje Blodnjak, 2000.

Bajt, Drago: Ljudje, zvezde, svetovi, vesolja: eseji o znanstveni fantastiki. Ljubljana: Mladinska knjiga, 1982.

Kordigel, Metka: Literarni leksikon - Znanstvena fantastika, Ljubljana: DZS, 1994.

Kordigel, Metka: Recepcija slovenskeznanstvenofantastične literature: doktorska disertacija, Ljubljana: 1991.









forum
www.sfera.hr