Zvonko Bednjanec
DEVETA PATKA

Na samom rubu svemira, u krajnjem kraku galaksije, na posljednjem planetu sustava, ima jedno brdo. Tek obraslo travom, po nečijim mjerilima doista veliko brdo, s trošnom je drvenom kolibom na vrhu. Koliba je bez prozora, s dimnjakom iz kojeg se uzdiže dim. Jedan ogroman, višetonski puž bijele boje s plavim tufnicama se uzdiže tim brdom, svojom pozamašnom tjelesinom napreduje prema toj drvenoj kolibi, a koja ga svojom zapreminom niti teoretski nije u stanju ugostiti.

Hoće li se danas itko od njih dosjetiti? pomislio je puž. Hoće li se itko istaknuti?

Morate znati da uspinjanje jednog višetonskog puža traje. Iako u opustjelom travnatom krajoliku, mnogo se toga dešavalo pred njim. Svakakve letave stvari su kružile nad kolibom i ostavljale svoje šarolike i višekrake putnike. Jedno od njih se samo pojavilo pred ulazom, okruženo jarkom bijelom svjetlošću. Pred kolibom su svi bili pomno pretraženi brzim pogledom tronogog i četverorukog čudovišta s rogovima, te s toliko opreme po sebi da mu ne biste poželjeli ispričati vic ni za najsvjetlijeg dijela dana.

Na posljetku, puž je stigao do kolibe. Klimnuo je rogatom u znak pozdrava i ušao. Ono što je bilo zanimljivo, kako je pognuto i teško prolazio vratima, tako je njegova tjelesina iz sluzave i nagomilane mase postajala kljunom i glavom i perjem, prava pravcata Velika Patka je ušla unutra! Ali nisu to bili pravi kljun i glava i perje - više nekako energetski, nedodirljivi. Velika Patka se dogegala do polukružnog stola za kojim je ostalih devet, također transformiranih patki, već sjedilo na svojim mjestima.

Vanjska vrata su se zatvorila. Rogati je ostao vani i objesio natpis ARHITEKTONSKA RADIONICA - NE SMETAJ, opasno se postavio pred vratima. Ne da ima ičeg što bi ga moglo savladati, ne da postoji išta što bi moglo ozlijediti spodobe koje su upravo ušle unutra.

"Razlog zašto se nalazimo ovdje jest", krene Velika Patka bez pozdrava i uvoda, "sve veći je broj grešaka i manjkavosti u našim proizvodima." Svih devet posjednutih pataka promatralo je njezino geganje, lijevo-desno. "Garantni rokovi se produžuju, troškovi rastu. Bogovi su nezadovoljni - eone posvećuju nekom svemiru - bez rezultata." Tišina se orila. "Vi znate kakovi su nezadovoljni bogovi, zar ne?" Gromoglasna tišina. "Zna li netko u čemu se nalazi greška?"

Pogledi devet pataka letjeli su stolom. Napetost je vidljivo rasla, jer ovo je ipak arhitektonska radionica, i oni bi trebali imati odgovor. Tada se ipak javila zubata patka s naočalama. Jasno, svi znamo da patke nemaju zube, ali ova je baš izgledala kao da joj ovi prednji malo strše van…

"Ja mislim, ovaj, ja mislim da su svemiri postali sve više monopolarni", reče zubata patka.

"Obrazloži", naloži Velika Patka.

"Svaki svemir se zasniva na pretvorbi energetskog i materijalnog", reče zubata i popravi krilom naočale. "U nekoliko zadnjih slučajeva, radio sam na izrazito materijalno-materijalnim. Energetska razina je niska i tada se stalno dešava borba za prevlast nad materijom. Ratovi, novac, ropstvo, sve to… Ja mislim."

"Daj nam primjer", ponovno naloži Velika Patka. Susrevši se s prestravljenim pogledom zubate, ponudi i prijedlog: "Recimo, dvonožac Mirko ide na ljetovanje."

"Mirko ide na plažu na ljetovanje", ustrašenog pogleda krene zubata. "Samo kopa po pijesku i moru i sprema ih u džepove. Ne gleda Mirkicu, nije mu zanimljiva. Ne razmišlja o bitku svemira."

"To ne može biti", javi se mrzovoljna patka. "U materijalno-materijalnom barem znaš sa čime radiš. Sve ovo ostalo je nula. Samo ovako nešto valja…"

"Kada bih stvarno išao raditi", mrzovoljnoj upadne brkata patka u riječ, "radio bih s materijalno-energetskim svemirom. Tu je puno lakše ostvariti ravnotežu. Kada se tako radi, svejedno je je li konstrukcija svemira petardno-skupljajuća…"

"Joj, znate kaj", javi se patka stvarno finog energetskog perja. "To supač zvuči, ali onda dobijete to da onaj Mirko dvonožni, znate, njemu je plaža čist fajn, ali on ne skida pogled sa svoje Mirkice, a ni prste, ak smijem reći, pa na kraju niš od bitka svemira. A ratovi i to? I dalje je tu. Jer novcem se kupi Mirkica."

"Jedina ispravna postavka organizacije svemira odnosi se na energetsko-materijalno." Bio je to dubok glas patke tanjurastog kljuna. "Bića uzdignuta iznad potrebe zadovoljavanja materijalnog postižu znatno viši stupanj poimanja…"

"Ja ne slagati s tim…" suprotstavi se patka šiljatih ušiju.

"To ne može biti", javi se mrzovoljna patka, ali šiljatouha je nadglasa, nastavi: "Energetsko-materijalno ne baviti toliko sa materijalno. Kontrolirati, također. Kontrolirati kako drugi misliti. Kontrolirati drugi da kontrolirati što drugi misliti. Mirko i Mirka stalno na plaži, malo jesti pijesak i more, jer oni stabilno bio-polja, izmiješana, zajedna. Njima sunce dovoljno. Oni ne misliti o tome kako biti patka."

Spremna patka ugledala je trenutak tišine i zaskočila skup. "Moj odabir bi uvijek bila energetsko-energetska postavka, da, da. Malo sirovine, puno energije, bez previše gnjavljenja, da. I onda ja odabirem Veliko Skupljanje opciju i svi uče kako to treba."

"Daj ne kenjaj da to radi! To nikad ne radi", javi se mrzovoljna.

"Kaj ne radi?" povikne spremna.

"Je, pa to je baš tak", opet se javi patka s finim perjem. "Ali ni tu Mirkec nije nekaj, on lebdi kroz plažu i kroz vodu, ne gleda Mirkicu već se smjesti na najbolje mjesto za energije mora i pijeska i sunca. I kaj? Kaj da se brine? Nema tu priče o bitku i bla-bla. To je tek jasno."

Tišina se opet začula u prostoriji. Svi su se nekako zagledali u Veliku Patku. Očekivali su nešto. Za čudo, ona se i oglasi:

"I? Koje je rješenje?"

Odgovor nije došao. Svi su sjedili pokunjeno.

"No dobro", reče Velika Patka: "Sve ste rekli. Svaki svemir je pretvorba: od pra-atoma-amebe do čistog energetskog bića. I obratno. Svaki svemir ima i svoju konstrukciju: veliki prasak i7ili skupljanje, DNA spirala, dva pola s interferirajućim sjenama i slično. Sve po narudžbi božanstva investitora. Dobro?"

Tišina.

Dajte više, pomisli Velika Patka. Bilo tko. Bilo što.

"Trebamo nešto novo, zar ne?", upita ih Velika Patka. "Nova premisa? Ne samo navedeno?" Dajte, patke! Pred kljunom vam je!

Ništa.

"Što radi svemir osim navedene pretvorbe?", upita Velika Patka. "Stari, zar ne? Ako stari, što nam je treća premisa?"

Najednom se javlja deveta patka, ona koja je do sada šutjela: "Mi ne znamo. Biste li nam pomogli?"

Velika Patka je pogledala u sve te bezvrijednosti oko sebe, što su je molećivo gledale.

"Spin uzrasta. Bića koja pomažu drugim bićima da se razviju. Bića koja pomažu procese pretvorbe svemira."

Ništa.

"I naravno, spin raspada. Bića koja kradu uzrast drugima. Kradu energiju ispravnog slijeda. Uništavaju civilizacije, ubijaju vrste i podređuju ih sebi. Time čine ravnotežu pozitivnog i negativnog."

Ništa.

Velika Patka se zagledala u jednu točku u podu. Mora to sad učiniti. Doista, nema druge.

Velika Patka je izvukla materijalno energetski nož i krenula prema svojim učenicima. Neke su patke pokušale s bježanjem, neke pokušale nadmudriti rogatog na vratima. S istim ishodom.

Ogroman puž s plavim tufnicama nalazio se pred drvenom kolibom u društvu čudovišta s onoliko opreme:

"Jeste ih, šefe?"

Puž je klimnuo svojom kolosalnom glavom.

"Da ih sakupim i pošaljem natrag?"

Puž je tužno pogledao negdje prema dolje: "Ovaj put ne, Jaki. Ovaj put sam ih za stvarno."

Rogati se pokunjio. Nije mu bilo jasno. "Ali, šefe, ovi su bili blizu?"

"Nema ti 'blizu' kod nas pataka. Ili jesi, ili nisi." Puž je krenuo svojim spustom niz brdo.

"Sve je to samo zbog devete patke, zar ne šefe?", čulo se još.

Pitanje je do kojeg će zaključka doći znanstvenici svakog svemira kada otkriju da su jedino patke organizam i vrsta sposobna preživjeti u svakom biotopu, gotovo svakog svijeta. Mnoge vrste zatim pokušavaju promjenom genetskog ustroja maksimalno se približiti ovom idealu. Ali, patka nije kljun i glava i perje. Patka je ideja! Ne možete misliti kao patka - morate biti patka!

Nije ovo prvi put da je morao počistiti cijelu radionicu. Za zbilja počistiti. Strašna je to pomisao, koji je put svako od tih bića moralo proći, što je to što jedinka mora učiniti da bi nadrasla svemir u kojem živi? Preživjeti njegovu smrt? Put kojim se biće uzdigne do razine boga? Ali, u zadnje vrijeme, ti mladi bogovi… Tako izgubljeni…

Ne možete za stvarno ubiti boga. Čak niti mladog. Ovi će opet biti vraćeni, zasijani u neki mladi svemir. Neka još jednom započnu ciklus. Možete misliti što će sada morati saslušati od njihovih roditelja.

Sve češće se to dešava. Svemiri bez potomaka. Naravno, svi krive njegov ured. Pitanje koje si on stalno postavlja je, kakvi su to roditelji koji ne uspijevaju stvoriti djecu, bogovi svoje nasljednike? Ili se stvarno temeljna ideja istrošila, taj bitak utjelovljen u najsvetijem simbolu? Je li vrijeme Patke pri svojem kraju?

Stalno je u svemirima nalijetao na kravu. Sveta krava ovo, sveta krava ono. Je li to neki rudiment prošlosti? Suptilna igra većeg igrača? Predznak nadolazećeg?

Kada bi morao birati… Značajniji oblik? Dikobraz, možda? Deva? Ne. Nije to to… Ne može biti.