Štovani štioče, ljeto je, pa bismo - prema svim pravilima struke - trebali biti usred "sezone kiselih krastavaca", dakle, rubrike bi trebale zjapiti praznima, uredništvo bi trebalo biti na moru, a časopisi bi se trebali puniti n-tim iteracijama storije o Nessie. (Ideja za iduće ljeto: kriptozoološki "Parsek"! Moram to zapamtiti...)

Srećom, fanzini su u pravilu ekscentrični entiteti, pa nam tijekom ljeta ne nedostaje materijala, naprotiv. Štoviše, Hrvatska je dobila i prvu ljetnu SF konvenciju, Liburnicon, o kojoj smo dobili ni manje ni više, nego službeno izvješće. Iskrenost i informativnost teksta o ovoj opatijskoj konvenciji može nas, dragi štioče, samo potaknuti neka kimamo glavama, prisjećajući se kako je to - raditi konvenciju. Ili štoviše, što nas ponovno očekuje dogodine na SFeraKonu, kao i na drugim konovima. Neka, može nam svima biti drago što se broj konvencija popeo na punih šest! Za zemlju poput Hrvatske, to je impresivan broj.

U ovom broju "Parsek" donosi pregršt priča za koje mogu slobodno reći kako su visoke kvalitete i da ćeš ih, dragi štioče, čitati s užitkom. Ponajprije, tu je priča Mucica (to bi na engleskom bio Fluffy, ne?) Aleksandra Žiljaka. Zatim slijedi Luna autorice Jadranke Bukovice, čiji početak nalikuje epskom fantasyju, eda bi nam donijela neočekivani twist! No, ne ću dalje kvariti užitak čitanja, budući se radi o itekako zanimljivoj priči. Slijedi vrsna minijatura Kristijana Novaka, autora koji je već dobro poznat čitateljima "Parseka". Na posljetku, Zvonko Bednjanec nam donosi dopadljiv Bunar ruža.

U magazinskom dijelu, osim već spomenutog izvješća s Liburnicona, nalazi se KVČR, rubrika u kojoj se "Parsekov" recenzent (i dobavljač materijala, i korektor, i pisac - no, ovo zadnje je barem očito!) bespoštedno obračunava s uradcima filmske industrije. Uzgred, KVČR ima svoje ljubitelje, tako reći neovisne o ostatku "Parseka".

Istaknimo i stožerni prilog u ovom broju, a to je razgovor s Guyem Gavrielom Kayem, kanadskim autorom fantasyja koji je vrlo dobro poznat i prihvaćen u Hrvatskoj.

U ostalome, mogu samo reći kako mi je žao što ne idem na Festival fantastične književnosti u Pazinu, a koji je ove godine posvećen starim bogovima. Izbor priča koje su ušle u festivalsku zbirku jako obećava, pa se barem veselim dokopati zbirke te je pročitati. Tko, dakle, može reći da ljeti nedostaje esefičnih zbivanja?

No, ono što nam nedostaje, i to kronično, jest periodika koja će nas izvješćivati što se zbiva u inozemstvu, što se piše u žanru znanstvene fantastike. Jedna "Futura" godišnje je definitivno premalo, a i onda u njoj čitam što se vani objavljuje pod znanstvenu fantastiku, štoviše, dobiva prestižne žanrovske nagrade, pa mi se diže ono malo kose na glavi. Naime, ako je to - to, onda je hrvatski SF iznimno živahan i kvalitetan. Za ilustraciju, najjednostavnije mi je ponoviti ono što sam napisao na forumu web portala www.nosf.net:

"(...) Jako me svrbi posljednja "Futura", naime broj 128. Diclaimer: ovo ne ide urednici "Future", nego samo na pool priča od kojih se časopis poput "Future" uopće može puniti. Od prve tri priče, dvije su bile kandidatima za Nebulu, dok ju je treća zapravo i dobila:

- Eugene Mirabelli: Žena u Schroedingerovim valnim jednadžbama - ljubić o trokutu doktorand fizike - konobarica s ambicijama - neuspješna umjetnica. Spekulativni element jest: je li Schroedinger imao dobar seks u razdoblju kad je bio najproduktivniji? Bravo!

- Theodora Goss: Pip i vile - kćer preminule autorice fantasyja nastavlja majčin opus. Bravo! Bravo!

- Carol Emshwiller: Ja živim s tobom - jedna nevidljiva žena useljava se drugoj nevidljivoj ženi, pa joj radi psine. Napominjem da nije jasno tko je fizički, a tko socijalno "nevidljiv". Bravissimo! Ova zadnja je dobila Nebulu.

Halo? Kakav SF? Kakva začudnost? Kakve su to gluposti? Prva priča spada u "Ljubavni vikend roman", druga predstavlja depresivnu ispovijed, a treća nalikuje nečemu što bi mogle napisati hrvatske autorice kad su jaaaako loše raspoložene - recimo, da ______________ (upiši: Rukober, ili Santo, ili Benini, ili Jambrišak, ili tko god) istodobno dobiju PMS, gripu, i napadaj pisanja, a da su pri tome konzumirale pola litre lošeg vina i tri smotke ljutih trava!

Eh da, kao fusnota:

- Benjamin Rosenbaum: Smrtonosna klopka Dr. Nefarija - psihijatar koji bedina superheroje je i sam prosvirao. Zabavno, ali čisti crossover.

Ako su te priče reper po kojemu uspoređujemo SF i mainstream, onda nemamo što uspoređivati. Jer ako su ta tri pričuljka dio reprezentativnog uzorka, onda ne da nema više znanstvene fantastike, nego nema ni spekulativne fikcije, što god ovo potonje bilo! A na reprezentativni uzorak upućujem u članku autorice Judith Berman Science Fiction without the Future iz zbornika Speculations on Speculation, 2005., ur. James Gunn i Matthew Candelaria. Istina, Bermanica uzima uzorkom priče objavljene u "Asimov'su" 1999. i 2000. godine, ali čini mi se da su Američanima stvari u međuvremenu samo još više otišle niz vodu."

Joj, što volim citirati samog sebe! A sada je bilo dosta, idemo na čitanje!

U Zagrebu, 7. kolovoza 2007.