Štovani štioče, ovaj broj Tvojeg omiljenog fanzina posvećen je, kao što si za sigurno već primijetio, američkom piscu znanstvene fantastike Robertu Ansonu Heinleinu. Moram reći kako sam specijal "Parseka" posvećen ovom piscu bio koncipirao znatno ambicioznije, no kako je u novom književnom SF časopisu UBIQ već izišao opsežan biografski tekst s bibliografijama njegovih radova, to je ponavljanje životopisa postalo ponešto bespredmetnim. Zato sam se ograničio na čisto osobne poglede kroz jedan esej i prikaz dvije knjige. Radi se o dva romana koji stoje na suprotnim krajevima njegovog opusa - i to doslovce, naime vremenski. Jedan je prethodio poznatom opusu, drugi je napisan posmrtno. Koliko objavljivanje ta dva djela držim uslugom piscu čiju smo stotu obljetnicu obilježavali ove godine, prosudi, dragi štioče, sam.

Sastavljajući ovaj broj, postavilo se pitanje kakvom ga pričom popratiti? Pripovijetka Danijela Bogdanovića pokazala se, nadam se, sretnim izborom. Možemo je sagledavati kao svojevrsnu parodiju na Heinleinov roman Puppet Masters, do duše dobrodušnu (pada mi na pamet fraza: dobar kao kruh!).

U ostalome, tu je i recenzija filmske produkcije, iz tipkovnice Aleksandra Žiljaka. Ovdje moram zastati i konstatirati kako je Žiljak u prošlom broju istaknuo svoj mali jubilej - dvadeset peto pojavljivanje rubrike Kina vrte, Čubi recenzira, popularnog KVČR-a. Pri tome sam zaboravio da je i meni također bio mali jubilej, koji se sasvim slučajno poklopio s KVČR-ovima. Naime, prošli broj 95 bio je također i dvadeset peti "Parsek" što sam ga uredio.

Nema veze, dragi štioče, idemo prema stotom broju, pa će - nadam se - biti obilne prigode za čestitarenje!

U Zagrebu, 23. prosinca 2007.