VIJEF UWEBNIKA

Stvari su napokon postavljene na svoje mjesto: papirnati Parsek, dakle onaj službeni, izlazi na vrijeme, dok elektronska verzija, dakle ona besplatna za vas škrte trutove koji ne žele na svojim policama imati djelić povijesti, izlazi sa zakašnjenjem. Čestitke uredniku koji je uspio postići da prošle godine, eto, prvi put u povijesti, izađe više brojeva Parseka nego Future. Tko ne vjeruje, nek provjeri. (Doduše, to se može zahvaliti činjenici da je broj 73 malo kasnio pa je upao u siječanj umjesto u prosinac, ali neka, zato su svi ostali uhvatili tempo.)

Uglavnom, nakon što sam u prošlom broju propustio objaviti svoju poslanicu, neki su me čak i pitali zašto nema Vijefi uwebnika. Pa, jednostavno, caka je u tome što nisam imao ništa pametno za reći. Osim toga, sam početak uwebničkog blebetanja u prvom Borisovom Parseku možda je podsvjesno bio uzrokovan time što je urednik, umjesto smislenog uvodnika, stavio onaj užasni mission statement, a ja sam osjetio potrebu da se netko ipak obrati čitateljima s malo ljudskije pozicije. U međuvremenu, urednik je ipak počeo pisati normalne, informative i zanimljive uvodnike pa se smisao mog trkeljanja polako izgubio.

No, kad sam malo promislio, shvatio sam da mi ni u prošlosti nedostatak smisla i pametnih stvari za reći nikad nije bila prepreka, i zato, eto me nazad. Posebno me inspirirao trenutak kad sam, sjedajući za komp, dohvatio papirnato izdanje Parseka (samo pet (5) kuna, navali narode, kad nestane bit će vam žao, a nema reprintanja kao kod sferakonskog BILTENA) i shvatio da na njemu piše "Božić 2004.", a da je u trenutku pisanja ove Vijefi uwebnika nova godina već dobrano započela. Onda je u meni proradio onaj anarho-podjebateljski gen koji mi je prišapnuo koji je, zapravo, danas datum. Tako da sada komotno mogu uz elektronsko izdanje priljepiti etiketu "Božić 2005."

Onda, kad se u mom mozgu spomenuti anarho-podjebateljski tok svijesti krenuo razvijati u bujicu, shvatio sam pravi odnos između papirnatog i elektronskog Parseka. Naime, dok onaj prvi izlazi kad izlazi, ovaj drugi ga ustrajno prati u stopu, ali po Julijanskom kalendaru! I zato, dragi čitatelji, dozvolite mi da pođem stopama našeg premijera (Parsek je uvijek njegovao dobre odnose sa aktualnom vlašću, ma kakva ona bila) i da onima koji slave blagdane po navedenom računanju vremena, čestitam Božić: Hristos se rodi.

I da ne ostane samo na tome, da parafraziram Balaševićevog dedu kad su ga krenuli podjebavati da, jelte, oni, zaostaju dva tjedna za, jelte, nama: ELEKTRONSKI PARSEK NE KASNI DVA TJEDNA, ON DOLAZI JEDANAEST I POL MJESECI RANIJE!

(Ajmo se sad pravit da ne primjećujemo malu logičku zamjerku gornjoj rečenici)

Okej, dosta o Božiću i ostalim srodnim pitanjima, Parsek je ionako PARadoksalno SEKularno glasilo, pa nema svrhe petljati religiju. Zato, da zaključimo službeno: poradi povijesne korektnosti, odlučio sam u nekoliko prethodnih brojeva ubaciti i Bake Krste A. Mažuranića jer, iako su iste već objavljene na SFerinom sajtu, također je činjenica da su iste službeno objavljene (i i dalje se objavljuju) u Parsecima 75-?. Čisto da se zna, ako itko ikad bude objavljivao kakvu bibliografiju

Eto, sad sam se lijepo ispuhao, baš je bilo ugodno čavrljati s vama (ili, po Julijanskom kalendaru, ćaskati), ali sad je vrijeme da se zaroni u materiju. Zato, sve najbolje u novoj 2005. godini i svima onima poslije njih želi vam

vaf uwebnik