Štovani štioče, dugo iščekivani novi broj Tvojeg omiljenog fanzina pojavljuje se u doba koje je vrlo dobro za znanstvenu fantastiku. Naime, ovih dana očekujemo još jednu novu hrvatsku konvenciju, i to u Opatiji. Dok pišem ove retke, priprema se Liburnicon, najvljen za petak 20. i subotu 21. srpnja ove godine. Očekuje se bogat program, a pojedinosti se mogu saznati na web stranici: http://www.kulturnifront.hr/liburnicon/

Sjajno! Hrvatski ljubitelji znanstvene fantastike dobili su, dakle, i svoje šesto godišnje okupljanje.

No, što se događalo u međuvremenu, od kako je na SFeraKonu izišao zadnji broj "Parseka"? Bilježimo niz događanja: sama SFera provela je fantasy literarnu radionicu, pripremajući se i za reviziju knjižničnog fonda. U Sečovlju je od 27. do 29. travnja održana Konfuzija, prva slovenska konvencija nakon duuugo vremena, a svi posjetitelji pričaju o tom konu isključivo s oduševljenjem. Od kvalitetne organizacije, preko opuštene atmosfere, sve do piva niske cijene te brezplačne kave i Cedevite, nanizale su se same pohvale!

Izišla je "Futura" broj 128, a kojim će tempom dalje izlaziti, ne zna se. Ambicije postoje, cilja se u najmanju ruku na dvomjesečnik, no dosadašnja situacija ne daje povoda optimizmu. Možda sam "Futuru" prerano pokapao, ne znam...

Na posljetku, izdvojimo kako je u subotu 7. srpnja obilježena je stota obljetnica rođenja pisca Roberta Ansona Heinleina, u organizaciji SFere, Profil Megastorea i Continental film & video distribution. Počelo je okupljanjem u zagrebačkoj knjižari Profil Megastore, gdje je urednik "Parseka" održao predavanje, dok je kasnije popodne održana projekcija filma Starship Troopers u prostoru Zagrebačkog foto kino saveza (nije da taj film predstavlja baš optimalni izbor, ali, što je - tu je). Spomenut ću samo kako je u pripremi i jubilarni "Parsek" posvećen Heinleinu.

Tekućih natječaja ima i previše za popisati, pa samo upućujem na stožerni hrvatski SF web portal nosf.net vrijedne urednice Irene Rašete, pri čemu preporučam pregledati i portal, i forum.

Kažimo par riječi i o sadržaju ovog broja "Parseka", a koji je specifičan na svoj način. Naime, u ovom broju susreću se čak tri generacije hrvatskog SF-a. Veronika Santo počela je pisati pred sam kraj prve generacije, one koja je ponikla u i oko časopisa "Sirius", a štioci "Parseka" već su se dobro upoznali s njezinom novijom produkcijom. No, bilježimo i povratak Branka Pihača, možda najizrazitijeg predstavnika tog naraštaja. Generacija devedesetih, stasala ponajprije oko SFerinih literarnih radionica i sferakonskih zbirki, već pomalo "srednja", zastupljena je Aleksandrom Žiljakom, doduše ovog puta recenzijama, no mogu slobodno reći kako je Žiljak ionako već više godina dobrim duhom "Parseka". Na posljetku, tu su i predstavnici nove generacije koja još stasava, Ivana Delač i Danijel Bogdanović, kojima je ovo prvo pojavljivanje na stranicama "Parseka".

Po čemu su ove tri generacije slične, a po čemu različite? Generacija "Siriusa", nastala krajem sedamdesetih, odnosno početkom osamdesetih godina, bila je okrenuta tehniciziranom SF-u, često hard tematike, počesto zasnovanom na čvrstim znanstvenim premisama. Ono što je možda najznakovitije za taj naraštaj, jest skoro permsko izumiranje što ga je zahvatilo, uzrokovano gašenjem samog časopisa oko kojeg su autori bili okupljeni. Iako će Pihač reći kako se generacije "ne smjenjuju digitalno", u slučaju pisaca "Siriusa" dogodilo se upravo to. Ponekad bi tkogod i objavio ponešto, no - uz par iznimaka - kontinuitet je izgubljen.

Generacija devedesetih napušta IDEJU kao nositelja priče i definitivno se više okreće likovima, a priče su sve češće stavljene u domaće okružje. Science komponenta više se ne traži nužno u prirodnim, odnosno tehničkim znanostima, dok forma postaje eksperimentalnija, što često potiče usporedbu s anglosaskim Novim valom.

Godina je 2007., pa se možemo slobodno upitati postoji li nova, treća generacija? Rekao bih, onako odokativno, da! Tko joj pripada i koje su joj značajke? Ne znam još, ona još nastaje. Mogu samo reći kako mi se čini da je odlikuje policentričnost, dakle nevezanost za jednu publikaciju, kao i sasvim slobodan odnos prema žanru, njegovim postulatima i klišejima. Bilo kako bilo, za ovaj naraštaj predlažem radni naziv: Generacija 21! Meni zvuči dobro, a kako se čini Tebi, dragi štioče?

Sve u svemu, svjedočimo revivalu generacije "Siriusa", aktivnostima generacije devedesetih, kao i formiranju jednog novog naraštaja - znači li to da je zlatno doba pred nama? Veselim se tome, a sad na čitanje!

U Zagrebu, 12. srpnja 2007.