Povratak na glavnu stranicu
parsek.blog.hr

Reality show, reality ovo, reality ono... Vrijeme je za pravu igru!


Zoran Vlahović
PRAVA IGRA



Zastao sam na tren i bolno izravnao kičmu zabacujući utrnulim ramenima i dašćući od probadanja u odrvenjelim bubrezima. Naravno, isti tren mi se znoj slijao u oči usprkos crveno-bijeloj bandani vezanoj oko glave.

U zadnji tren sam se spriječio da ga ne probam otrti prljavim čvrstim rukavicama.

Istreptavajući mješavinu suza i znoja bacio sam pogled prema susjednoj parceli. Dalibor kao da je osjetio moj pogled pun bijesa i optužbe i iskezio se prema meni namigujući. Kao, "ludo se zabavljamo, ne?"

Sam sam si kriv, kad se dam nagovoriti na svaku glupost.

Prebacio sam težinu na lijevo koljeno, rastresajući desno na tren. Naravno, kreten me vodio za dvadesetak metara. Sranje, opet ću ja morati plaćati pijaču. Lecnuo sam se kada me neka osušena travka ili grančica propikla u koljeno pravo kroz tvrde radne hlače. Da me štitnici za koljena svinjski ne režu dok klečim… Sranje.

Trebao sam znati kada se tako slatko kezio prilikom reklamne kampanje.

"Hej, trebaš to doživjeti! Prava igra, adrenalin, uzbuđenje, razvijanje mozga i intuicije… Čak je i humanitarno!", nasmijao se ironično. Prasac.

Svrnuo sam pogled na pržeće sunce. Naravno, ni oblačka. Zašto bi mi išta bilo na ruku? Osjećajući podrhtavanje u iscrpljenim mišićima i mizeriju općenito, ogledao sam se na mrežom zastavica označeni dio parcele, dolje prema Dunavu koji se kroz šaš divno presijavao i klokotao, tek toliko da draži. Sada proplivati, oprati prašinu i znoj u friškoj, svježoj…

"Hej! Spavalice! Ako želiš plaćati do jeseni, samo reci! Možemo i odmah prestati!"

Dobacio sam Daliboru krvav pogled. Ulovio je još pola metra prednosti, što ništa nije moralo značiti. Zadnje su najzaguljenije.

Kunući u bradu, zamahnuo sam na komaricu koja je pronašla jedini ogoljeni centimetar kože između rukavice i uparene vojne košulje, ali je utekla. Krvopija ženska.

Stresao sam glavom rasipajući znoj sa obrva i pogledao mapu. Nije loše. Prilično čist komad. Prilično siguran.

Samo su još dvije bile u neposrednoj blizini. A jedna po logici mora biti… Ovdje!

Istežući se maksimalno, nježno sam porinuo pikalicu u meko plodno tlo, i naravno, nakon par centimetara naišao na tvrdo. Uz prikriveni osmjeh sam izvukao pikalicu i perolakim dodirom namjestio zastavicu. Tako. Mada je Dalibor vodio za metre, ja sam i dalje vodio u broju pronađenih mina. Heh, vidjet ćemo tko će još plaćati. Već sam osjećao okus ledenog Tomeka u grlu. Neki ne troše crno po ljetu. Bedaki.

Pomaknuo sam pingalicu za metar napred i zapuzao za njom na sve četiri. Tko bi ustajao za jedan metar. Naravno da sam gurnuo dlan u mravinjak i idućih pet minuta psujući istresao gamad iz rukavice i rukava. Mater im žutu, grizu k'o bijesni!

Dalibor se gušio od smijeha i ozbiljno sam razmišljao da mu bacim ranac u neočišćeni teritorij,… neka, nabiću ga na LARP-u idući tjedan. Možda je veći, ali mačem barata za kurac.

Ping.

Tri u blizini.

Jedna je pored mene desno, druga iza i lijevo, već označene. Ali ako je neposredno iza očitao dvije, to su te. Znači da je lijevo čisto. Naravno, nisam razmišljao o tome. Nakon ovoliko iskustva, to sam u djeliću sekunde znao intuitivno (ili podsvjesno, nema veze). Pomaknuo sam Pingalicu metar u lijevo i mapa na palmtopu se automatski ažurirala.

Ping.

Tri. Sranje. Nema logike po kojoj bi mogao vidjeti gdje su.

Proklinjući probadanje duž kičme oprezno sam se istegnuo i nježno gurnuo pikalicu ispred. Otpor korijenja sasušene trave… Meko… Meko… Znojeći se k'o prasac izvukao sam iglu i na brzinu ubo' još dva puta pedalj lijevo i desno, sad već sigurnije. Čisto. Ispustio sam zrak. Metar naprijed, ping dvije. Znači da je s pretprošlog polja najvjerojatnije desno, ispred njega. Zastavica, ukoso naprijed, desno, na koljenima stežući laktove uz pojas da ne zapnem o nešto… Nezdravo. Ping. Sranje, tri. Ček, jedna lijevo, jedna iza… Ako povežem prema naprijed, doći ću do ruba parcele i praktično prepoloviti teren… Najvjerojatnije lijevo…

Nježno sam zagrizao nesvjesno isplaženi jezik i gurnuo pikalicu ispred sebe. Korijenje je bilo žilavo. S obje ruke sam obuhvatio pikalicu i jače nalegao. Imao sam samo tren da prokunem brzopletost i "intuiciju" kada je igla skliznula kroz korijenje i udarila u tvrdo.

Slijedeći tren sam letio u zrak dok su mi šrapneli kidali tijelo i grlo.

Jebem ti Dalibora i njegove "prave igre"! Jebem ti Full Reality Surround Minesweeper!











forum
www.sfera.hr