Abeceda beskraja

Priče:

  • Znamenja nevinosti © Milena Benini
  • Wonderland  © Ivan Dokaza
  • Na odjelu © Maja Duvnjak
  • Pjesma za Magdalenu © Sanda Hančević
  • Trinaesti znak © David Kelečić
  • Zrnca pijeska © Boris Kvaternik
  • Čistina  © Mislav Gabrijel Mikša Golub
  • Pad Shampirea © Torp Moniantt (priča nagrađena ARTEFAKTOM!)
  • Moji su strojevi najbolji na svijetu © Kristijan Novak
  • Zahira  © Irena Rašeta (priča nagrađena SFEROM!)
  • Fim © Igor Rendić
  • Zeko i potočić © Renata Srečić
  • Dan u životu Martina Lanea © Tvrtko Validžić
  • Narod oba svijeta © Tajana Vujnović

Urednica: Ivana Delač

Naslovnica: John Kovalic

 

Iz predgovora:

ČETVRT STOLJEĆA

Dvadeset pet zbirki, dvadeset pet godina.

Četvrt stoljeća.

Prije četvrt stoljeća, imala sam jedanaest godina, čitala Politikine zabavnike i bavila se oživljavanjem priča iz Schwabovih “Najljepših priča klasične starine” uz pomoć figurica iz Kinder jaja (ako niste probali izvesti cijeli Trojanski rat uz pomoć tih igračkica, niste živjeli). Ako me sjećanje ne vara, tad sam bila u fazi crtanja stripova (s obzirom na izostanak ikakvog likovnog talenta, dobro je da se od toga brzo odustalo), a polako su nastajale i prve nespretne priče. A dok sam se ja igrala grčkih heroja i crtala stripove o izvanzemaljcima, negdje parsecima daleko, u svijetu za koji još cijelo desetljeće neću znati da postoji, rođena je sferakonska zbirka.

Njeni roditelji, Darko Macan i Tatjana Jambrišak, tad su već bili poznata imena na hrvatskoj SF sceni, i šire. Kažu da je scena tad bujala u nekoj vlastitoj renesansi, ali o tim drevnim vremenima znam samo ono što po pričama starijih i mudrijih znaju i drugi pripadnici te moje, ajmoreći “srednje generacije” (ili, kako nas je nikad prežaljeni Boris Švel nekoć nazvao, generacije 21). Stara vremena oduvijek su bila, u mnogo čemu, vremena ponosa i slave — dok je buduće doba uvijek obavijeno velom one privlačne, uzbudljive tajnovitosti koja je uvelike razlog zašto smo svi i zagrizli za znanstvenu fanastiku.

Bilo kako bilo, vrijeme prolazi, imena i lica dolaze i odlaze, a samo mijena stalna jest. I sferakonska se zbirka kroz svojih dvadeset pet godina mijenjala, oblikovala, rasla — a opet, u mnogo čemu, ostajala postojano ista. Kao svako dijete koje odrasta, pa kroz (više ili manje) burne tinejdžerske godine dođe do odrasle dobi. Četvrt stoljeća je, složit ćemo se, daleko od tinejdžerskih godina — a svako dijete, ma koliko godina imalo, svoje roditelje raduje i brine podjednako.

A kao i dijete roditeljima, tako je i ova zbirka Tanji i Darku zahvalna — i zauvijek će biti — na svemu što su za nju učinili.

Četvrt stoljeća. U zbirci, neka nova imena, neka već poznata, a neka koja se vraćaju nakon podulje odsutnosti. Pregršt ideja, obilje mašte, bogatstvo beskraja — jer, ako je suditi po pričama, daleko je ova zbirka od kraja.

Zapravo, tek je zagazila u najbolje godine.

Ivana Delač, 08. travnja 2019.

 

-> Čitaonica / SFerakonske zbirke