DA

FORMATIRANJE TEKSTA:

Font Times New Roman, veličine 12, normal formatting, prored 1 ili 1,5, lijevo poravnanje, prvi red odlomka rulerom uvučen na 1, navodnici isključivo gornji (“), crtica isključivo kratka (-), trotočke kao tri samostalne točke s razmakom prije i nakon ( … ).

SPELLCHECK I SAMOSTALNO UREĐIVANJE:

Na natječaj šaljite sređenu verziju priče, ne prvu. Priču prije slanja obvezno pregledajte, istrijebite pravopisne i gramatičke pogreške, ujednačite upravni govor, eliminirajte ponavljanja riječi, eliminirajte sve nepotrebno, POSEBNO OBRATITE PAŽNJU NA ZAREZE i na stil (kad ide “koliko/toliko/ovoliko”, a kad “kako/tako/ovako”, radije “tad/sad/kad” nego “tada/sada/kada”, pazite na “ju/je” (npr. ispravno je “Zaboravi je”, a ne “Zaboravi ju” – ali je ispravno i “Zaboravio ju je”) – ukratko, prođite kroz priču par puta prije slanja i doradite je.

STRUKTURIRAJTE PRIČU:

Vi ste gospodar(ica) svoje priče, ali priča vas neće voljeti pretvorite li je u goleme blokove teksta (a bome vas neće voljeti ni urednici). Razbijte ih, učinite priču dinamičnom. Veliki blokovi teksta smanjuju koncentraciju i izazivaju glavobolju. Pročitajte je i ravnajte se feelingom je li strukturalno uravnotežena ili su neki dijelovi predugi, premonotoni; jeste li previše razvukli uvod, a zbrzali završetak, i slično.

SLUŠAJTE UREDNIKA/UREDNICU:

Ako vaša priča bude odabrana za objavljivanje, ali urednik/ca traži od vas određene izmjene, ne doživljavajte to kao napad na sebe ili svoje remek-djelo, već kao dobronamjerni savjet čiji je isključivi cilj učiniti priču boljom. Znamo da rezanje priče boli skoro kao rezanje vlastite ruke, ali to je za njeno dobro. Imajte povjerenja u urednike, njihov je posao da vam pomognu da poboljšate kako priču, tako i vaše pisanje općenito. Mislite da vašem pisanju nije potrebno poboljšanje? Onda ste na krivom mjestu, jer nitko nije savršen. I imajte na umu (posebno ako kasnite s implementacijom izmjena) – uredništvo ima ekskluzivno pravo odbiti vašu priču u bilo kojem trenutku procesa koji prethodi izdavanju zbirke. I mi, ipak, imamo rokove.

NE ZABORAVITE BIOGRAFIJU:

Blurbovi se ne pišu sami od sebe, a znatno ih je lakše pisati ako imamo barem neke osnovne informacije o vama. Zato ne škrtarite na njima.

KAKO SE PIŠE DIJALOG:

“Kako se piše dijalog?”, upitao je Autor. “Čini mi se jako zbunjujuće.” “Ne treba ti biti zbunjujuće”, odvrati Urednica. “Samo obrati pažnju na ovaj primjer i sve će ti biti jasno.” “A ako mi”, duboko uzdahne Autor, “ne bude jasno?”, očajničkom kretnjom, zarinuo je ruke u kosu. “Objava u sferakonskoj zbirci mi je životni san, ne želim riskirati da mi odbiju priču zbog upravnog govora!” – Ne paničari – pokuša ga umiriti Urednica. No, Autor se živcirao sve više: – Zašto si se prebacila na crtice?! Sad mi tek ništa nije jasno! – S crticama je isto kao i s navodnicima – pojasni Urednica smireno. Nije lako gubila živce – osim s autorima koji su ignorirali upute za formatiranje teksta prilikom slanja na natječaj. – Samo pogledaj u kojim situacijama ide točka, a u kojima zarez – nasmije se ohrabrujuće, – i bit će ti sve jasno.

SHOW, DON’T TELL (ilitiga “Pokaži, ne kaži”):

Izbjegavajte infodump koliko god je moguće. Nećemo detaljnije od toga – ako mnogo čitate (a ako se kanite baviti pisanjem, čitanje je nužan preduvjet – što više različitih djela i autora, to bolje), jasno vam je ovo zlatno pravilo.