Tamna, tmasta tvar

PričeTamnaTmastaTvarNet:

  • Lutke © Irena Hartmann
  • Pećina pored mora © Igor Rendić
  • Hurije © Darko Macan
  • Niti jedno vino © Zoran Krušvar
  • Zmijski gen © Sanja Lovrenčić
  • Zmajeva smrt © T.M. Blackwood
  • Vesta © Iva Šakić Ristić
  • Žderač © Goran Glušić
  • Jaska Jaska © Jure Maleš
  • Mesopust © Katarina Brbora
  • Blek protif Grendela © Vedran Bokor
  • Zarobljena glasom © Ivana Delač
  • Pismo © Adrijan Sarajlija

 

Iz predgovora

Devetnaest

Trideset pet pristiglih priča za trideset peti SFeraKon, trinaest odabranih u devetnaestoj zbirci … Kažu neki da broj trideset pet označava nevolju, nesreću, poseban oprez u putu kojim se namjerava krenuti – a simboliku broja trinaest svi znamo. Znači li to da se sferakonskim zbirkama spremaju teška vremena? Je li zaista dogodio smak svijeta, kako smo prošlom zbirkom najavljivali? S obzirom na manji broj pristiglih priča nego prethodnih godina, takav bi se zaključak uistinu mogao donijeti, i nećemo poricati zabrinutost uredničkog tima koju ovo izaziva.

No, ja ipak više volim vjerovati u neku malo svjetliju budućnost – nisam od onih kojima je distopija omiljeni žanr. To, naravno, ne znači da se u ovoj priči nije našla i pokoja kreativna distopija, mračna budućnost u dubokom svemiru, ili pak horor. Da ne bismo ipak previše pali u depresiju (a psihologu u meni nije ni najmanja želja deprimirati narod više nego što to već jest u ovim teškim, post-smakovskim vremenima), našlo se ovdje i fantasyja, i steampunka, i romanse, a i pokoja nježna majčinska scena. Kao i uvijek, sferakonska zbirka koja ove godine nema zasebnu temu obuhvaća žanrove svih vrsta – i pokoju originalnu podvrstu – i čini se da su umovi hrvatskih pisaca spekulativne fikcije i dalje jednako bogati izvrsnim idejama. Usudila bih se reći, sve više i više.

Iza dijela priča stoje imena već poznata čitateljima sferakonskih zbirki, no i ove godine imamo dobar dio novih autora (KOLIKO?). Neki od njih već su objavljivali, nekima je ovo prvi proboj na domaću žanrovsku scenu – sferakonska zbirka nastavlja biti heterogena kako idejama, tako i stilovima.

Phillip Pullman je pisao o tamnim tvarima koje oblikuju svjesnost, a mi, nakon što smo preživjeli smak svijeta, nastavljamo sa svojom tamnom, tmastom tvari. Jer smak svijeta nosi otkrivenje, nove spoznaje – a sudeći po ovogodišnjim pričama, nastalim nakon Smaka, kreativnosti naših pisaca ovo novo doba itekako odgovara.

Ugodno čitanje.