Devet mikrokozmosa

Preuzmite elektroničko izdanje (epub) (0,8MB)

Priče:

  • Tin, Tina, Tinder i Thunder © Tajana Vujnović
  • Jelena © Igor Rendić
  • Sisanje snova © Ariana Dobrostal
  • Kraljevstvo njegovo © Hrvoje Kmoniček
  • Stoner © Ed Barol
  • Homotropija © Saša Šebelić
  • Zmajarica i seljak © Emanuel Ježić-Hammer
  • Bolest zvana ljubav © Vedran Mavrović
  • Ratovi sperme: karikatura u zrcalu s fowlesovskim krajem © Srebrenka Peregrin

Urednici: Mirko Karas, Mihaela Marija Perković

Naslovnica: Mia Maurović

Iz predgovora:

Čitajući nanovo uvodnike prijašnjih sferakonskih zbirki, primijetio sam da je svakih par godina iz njih izranjalo pitanje “Što nam se događa sa SF-om?”
“Stara garda” urednika, kojoj smo zahvalni što su podmetnuli ramena s kojih danas bacamo pogled, primjećivala je promjene u žanru i zaključila da SF koji im dolazi možda i nije onaj SF na kojem su odrasli, ali je i dalje SF. Žanr koji se mijenja. Mutira i prilagođava novom vremenu, pričama koje u sebi nose autori u dolasku, pričama koje čitatelji žele preuzeti.

I gdje je SF sada? U datumu koji je daleko iza sebe ostavio velike prijelomne godine znanstvene fantastike, kraj dvadesetog stoljeća, Odisejinu 2001. a i 2010.? Apokaliptičnu 2012. koja je trebala biti kraj svega? (spoiler – nije) Prošla je godina, pak, bila ona u kojoj smo trebali kuhati susjeda Peru u obliku Soylent Greena i u kojoj su replikanti trebali izazvati Blackout.

Djeca rođena u Zagrebu 2004., o kojem smo nagađali početkom devedesetih, sada već smiju piti i voziti (ne istovremeno, molim!), a onoj iz 2014. je većina “dobrog starog SF-a” već bila stvar prošlog stoljeća. Tu negdje, blizu Marry Wollstonecraft Shelley i Julesu Verneu koji su NAMA bili prošlo stoljeće, a pod MI mislim na nas koji smo u SFeru došli kao balavci, kada su se još pisale prve sferakonske zbirke. One koje su godinama bile praktično jedine za koje se mogao pisati SF u Hrvatskoj. Sada je takvih zbirki i časopisa svake godine puna polica… Što znači da smo lijepo napredovali!

Izgleda da je moj red da zaključim kako je znanstvena fantastika dobro, kako i dalje mutira, izvrće se i prilagođava novom vremenu. Priče koje su došle na natječaj? Tu i tamo imamo pokoji svemirski brod, poneku koloniju koja nije dobacila dalje od Marsa. Roboti? Umjetne inteligencije? Sada su to dokumentarci. Zombiji i apokaliptične pošasti? Također dokumentarci. Političke i društveno-socijalne satire? Eno ih u Saboru. Ništa novoga, još od vremena kad su Steve Jobs i Zuckerberg pomogli baciti zadnju grudu zemlje na grob cyberpunka.

Međutim, kako kaže izreka koju su koristili mnogi, a koju je Frederik Pohl uobličio nekad davno u Zlatnom dobu SF-a, dobra znanstvena fantastika ne bi trebala predvidjeti auto, nego prometnu gužvu. Gužvu koju čine ljudi i njihovi međusobni odnosi kada im se u ruke daju ključevi. I ljude i njihove međusobne odnose smo i dobili!

Skoro sve priče koje su nam pristigle za ovu zbirku imaju tu zajedničku crtu; bića koja se promatraju i pokušavaju uspostaviti odnos, unatoč vremenu i prostoru u koje su uronjeni. Dobar SF su, na kraju krajeva, priče o ljudima. Priče o nama. Nadamo se da smo odabrali baš takve.

Devet priča, devet mikrokozmosa, devet autora koji su svojim junacima u ruke dali ključeve i pustili ih da se uvale u…. pa, o tome čitajte na stranicama koje slijede.

Mirko Karas, urednik
U Zagrebu, travnja 2023. godine

-> Čitaonica / SFerakonske zbirke