Milena Benini jedna je od onih dama hrvatskog SF-a (odnosno spekulativne fikcije, kako bi to Milena rekla) koju ne treba posebno predstavljati. Autorica niza djela objavljenih na hrvatskom i engleskom jeziku, prevoditeljica i - povrh svega - urednica "Future". Ovih dana, osim znanstvene fantastike, uveseljava je i mala Ema, pa stoga čestitamo najpoznatijem bračnom paru hrvatskog SF-a, Mileni i suprugu Marku Fančoviću, na prinovi!

DAN KAD JE UMRO POŠTOVANI GOSPODIN

Dan kad je umro poštovani gospodin bio je, po svemu drugome, posve običan dan: zvijezde su se meškoljile po džepovima kao zrnca pijeska, gospodin Leibowitz zaboravio je kupiti salamu, desna ruka tame nije znala što radi lijeva, Phileas Fogg bio je negdje na putu, Algernon je pojeo dva plutena podmetača za čaše, a Benni i Corwin sjedili su za svojim omiljenim stolom i pili.

"Jesi čuo da je umro poštovani gospodin?" upitao je Benni.

Corwin slegne ramenima. "Bilo mu je i vrijeme. Kladim se da je pola mladaca već ionako mislilo da je mrtav."

"Nije", reče jedan glas, a na njihov stol spusti se aktovka. Bio je to Jonathan Hoag. "Stari je održavao dobar kontakt s klincima. Svi su oni takvi."

"Imaš vremena za cugu?" upita ga Benni.

Jonathan Hoag odmahne glavom. "Žurim. Znate kako je moja profesija neugodna. Samo sam vas htio pozdraviti."

Benni i Corwin mu klimnuše s osmijehom - nije čovjek kriv - a Jonathan Hoag nestane. Benni mahne konobaru za još jednu rundu.

"Hja", reče, "bar Doktor više neće biti usamljen."

Corwin baci pogled prema Doktorovu stolu. Kao i obično, tamo je bila gužva, uglavnom starih bradonja, pilo se i raspravljalo na sav glas. Samo je Benni mogao takvu atmosferu protumačiti kao usamljenost.

"Nisi opet zaboravio popiti svoje tablete, Benni?" upita Corwin. Pogledao je prema kutku prostorije, gdje je bosonog čovjek raščupane sijede kose s očajnim izrazom lica bacakao kockice po stolu. "On zbilja jest usamljen. Ali Doktor…"

Benni odmahne glavom. "Ljudi mogu biti usamljeni i kad su u gomili. Ne znaš ti kako je to."

Dobili su svoja pića, a Doktorov stol naručio je kadu zelenog želea.

"I u takvoj gomili?" reče Corwin sumnjičavo.

I baš u tom trenutku, otvorila su se vrata a u njima je zastao poštovani gospodin. Osim Bennija i Corwina, činilo se da ga je primijetio još samo jedan od gostiju za šankom. On je smjesta zatvorio svoj laptop, pokupio ga pod jednu ruku, drugom prebacio ručnik preko ramena, i žurno prišao vratima.

"Ovaj", rekao je, "ja… ovo je velika… mislim… ja sam…"

Poštovani gospodin mu se nasmiješio, dobroćudno kao i uvijek. "Vidim", rekao je, "i znam tko ste. I ja sam počašćen."

Pružio mu je ruku. Laptop je skliznuo čovjeku ispod miške. Tresak je privukao pažnju društva za Doktorovim stolom i kada sa želeom prestala je biti zanimljiva.

Nastao je trenutak potpune tišine, zaglušan u svojoj naglosti.

Dobri Doktor polako je ustao.

"Ti", rekao je, vrlo tiho.

Jedva vidljive obrve poštovanog gospodina podigle su se u iznenađenju. "Ti?"

Prišao je stolu u tri pareom ograničena koraka i ispružio obje ruke.

"Silno mi je drago što te vidim", rekoše obojica u isti glas. Doktor se nasmije.

"Većinu društva poznaš", reče.

Poštovani gospodin klimne i zaokruži pogledom po stolu, a zatim i po cijeloj prostoriji. Ugledao je Bennija i Corwina i namrštio se. "I… ti?"

Corwin slegne ramenima u karakterističnom pokretu i ustane. "Ja sam."

"Ali…"

"Da, ja sam cijelo vrijeme bio Corwin. Nekoliko nas je… više takvo nego…"

Poštovani gospodin se nasmiješi. "Pa, nema veze. Da spojimo stolove? Zanima me da čujem toliko toga. A ovaj gospodin je…?"

"Benni Cemoli", reče Benni.

"Aaah", reče poštovani gospodin. "Sad mi je mnogo toga jasnije."

Dok su društva spajala stolove, pogled mu je pao na čupavog čovjeka s kockicama.

"I on?"

Doktor slegne ramenima. "Patološki je stidljiv, ništa ne znamo. Pretpostavljamo da ima veze sa spoznajom, ali nismo sigurni."

Ali poštovani gospodin već je prilazio čovjeku s kockicama. Nakon par izmijenjenih rečenica, i njegov je stol privučen ostalima, tako da je sad prostorija izgledala kao Valhalla. Algernon je oduševljeno jurio s jednog kraja velikog stola na drugi i jeo cvijeće iz vaza.

Dok se naručivala runda za sve, Benni se nagnuo Corwinu.

"Znaš što?" rekao je. "Da nema poštovanog gospodina, trebalo bi ga izmisliti."