SFumato

Priče:

  • Snijeg, kao posut staklenom prašinom © Igor Rendić
  • Vremenske šnite © Kristijan Novak
  • Sirene hipersvemira © Darko Macan
  • Papua © Relja Z. Antonić
  • Panceta prije spavanja © Juraj Belošević
  • Kolja, gdje ti je brat? © Boris Kvaternik
  • Heroj © Mislav Gabrijel Mikša
  • Balade Bepija Bevande © Toni Juričić
  • Rondo o jednoj ljubavi © Vedran Bokor
  • Zalante © Srebrenka Peregrin
  • Dobronamjerna smrt © Tilia Rujan
  • Na kraju dana © Teo Kos
  • Vrijeme žetve © Davor Krznarić
  • You, Me and the Stars © Ivan Barić
  • Vrijeme nije vrijeme © Irena Rašeta

 

Iz uvodnika:

DVADESET TREĆA

Kad god natječaj za sferakonsku zbirku nije tematski određen, pitamo se kakvo ćemo šaroliko društvo dobiti na izbor. Znam da će vas to začuditi, ali neću sad kukati o malom broju pristiglih priča jer ih je, ipak, stiglo više od pedeset (točnije, pedeset i jedna, ali ljepše zvuči “Više od pedeset”) – a ruku na srce, treba to sve i pročitati. Nije sve, kako bismo rekli, jednako čitljivo – usto, ne prate svi autori upute koje uporno stavljamo na kraj zbirke i uz tekst natječaja na webu. Čitajte upute, drage spisateljice i dragi pisci, olakšajte nam posao!

Eto, redovna godišnja kuknjava odrađena, idemo sad na zbirku. Odabrale smo petnaest priča i složile ih redoslijedom koji je, ‘ajmo reći, tematski i/ili podžanrovski. Prvih i zadnjih nekoliko priča su SF (i to, mogle bismo reći, emotivni SF koji kao da postaje zasebni podžanr, koliko ga autori vole pisati), a u tom esefičnom okviru ćete naći red horora, red humora, potom nešto postapokalipse, fantasyja, mistike, mitologije, pa i romanse … A sve to nekako isprepleteno, povezano pojedinim sličnim motivima i slikama, ili barem atmosferom i općim feelingom priče, skoro kao da su autori zaronili u istu kolektivnu podsvijest. Ove godine, motivi i podžanrovi se prelijevaju iz jedne u drugu priču, granice su manje oštre i jasne nego inače … kao i u likovnom izričaju po kojem smo nazvale ovogodišnju zbirku.

Više je autora nego autorica, priznajemo – dvanaest pisaca spram tri spisateljice (pišite, žene, pišite!). Šest debitanata, ali i povratnici čije priče dugo nismo vidjeli u sferakonskim koricama. To nas veseli, a vesele nas i nova imena, nova lica na našoj žanrovskoj sceni, svježa krv u žilama hrvatske spekulativne fikcije. Nadamo se da će se svi oni – i mnogi drugi – odvažiti uhvatiti u koštac s našom temom za iduću godinu, pročitati tekst o transrealizmu koji se skriva pred kraj ove zbirke, i pisati, pisati, pisati …

A u međuvremenu, čitajte. Počevši od ove zbirke. Zaronite u svjetove naših autorica i autora, prepustite se njihovoj mašti, i zamislite se nad njihovim porukama – ove su godine nekako posebno snažne.

Ivana Delač

U Zagrebu, 12. svibnja 2017.g.