Transreali

Priče:

  • Preobraćaj © Darko Macan
  • Šetač crnih pasa © Srebrenka Peregrin
  • Dezintegrator© Tamara Babić
  • Ema, u nježnome naručju mora © Aleksandar Žiljak
  • Ja ću budan sanjati © Mislav Gabrijel Mikša
  • Trostruki misterij Balltona © Torp Moniantt
  • Šoljica čaja sa Faustovim potpisom © Dragić Rabrenović
  • Pocketface © Goran Glušić
  • Iz sigurnih svjetova © Ivan Barić
  • Screensaver © Igor Rendić (priča nagrađena SFEROM!)
  • Entropijske vizije © Kristijan Novak
  • Rujan © Toni Juričić
  • Noćni leptiri © Sven Popović
  • Primarne potrebe © Danijel Bogdanović

 

Urednici: Ivana Delač i Tatjana Jambrišak

Naslovnica: Tihomir Tikulin – Tico

 

Iz predgovora

UVODNIK

U Zagrebu, 5. travnja, 2018., 21:19

Dok dvadeset i četvrti put pišem impresum ove odavno adolescentske godišnje zbirke najboljih priča pristiglih na SFerin natječaj, čudim se kako me kroz sve te godine nije napustio onaj isti stari osjećaj čuđenja, veselja i ponosa. Primili smo četrdesetak priča i izabrali desetak koje su pred vama u zbirci koja i nema pravi naslov. Transrealizam je književni pravac, pa smo se poigrali njima, ali nam sličan naslov nije presedan, jer su Ukronije već razbile nemaštoviti tabu što šašavijih naslova koji po mogućnosti nemaju veze ni s jednom od uvrštenih priča.

Čudim se zbirci jer kad sam birala temu, pisala prvi tekst o transrealizmu u prošloj, mislila sam da nećemo dobiti niti jednu priču. Razmišljajući o toj temi godinu dana, nije mi nedostajalo ideja, ali su zapele svaki put na dijelu naslova za koji sam vjerovala da je posve shvatljiv. Na realizmu. Pogodila me sto i jedna Pratchettova čestica trans inspiracije, ali je svaka pobjegla od okova utipkanih riječi. Kako pisati i opisati čudno i začudno, nemoguće i pomaknuto, a da se izbjegne zamka objašnjenja, logike znanstvene fantastike na kojoj sam odrasla, da sve ostane obično, a nije?

I zato me razveselilo tako mnogo kolega pisaca koji su se hrabro otisnuli u orahovoj ljusci po žestokom oceanu. A ponosim se ovima koje vam predstavljamo s posebnim žarom, jer to znači da naša scena nije učmala, da pisci nisu zapeli negdje u mladim, gladnim godinama i da prihvaćaju, ali i isporučuju, odgovore na izazove, recimo to tako, modernih trendova.Tako zahvaljujem svima na pričama, Ivani na neprocjenjivoj suradnji, SFeri i Hangaru na objavljivanju. Nadam se da ćete i vi, kao i ja, osjetiti tu čudesnu, veselu i ponosnu zbirku transrealizma koju držite u rukama.

Moram požuriti, skratiti, šapće mi Huehue. Nervira ga što pišem, brišem, križam, ubacujem riječi, a vrijeme teče, curi, leti, brza … Nestrpljiva su to, neshvatljivo mala stvorenja, neophodna i nezamjenjiva svakom modernom izdavaču. I svadljiva. Tjeraju po svom, dok ne istjeraju sve makove na konac. Ovaj moj je gnjavio dok nisam pristala na njegovu ideju. I sad, umjesto da mi iskleše SVE pristigle priče da ih procijenim, ocijenim i izaberem najbolje, on čita sâm, bira i najbolje urezuje u kamene tablete koje onda ja nosim u tiskaru, jer je on “premali”. Pristala sam samo zato jer je obećao usput lektorirati priče. I ne voli da ga spominjem, pa nisam nikad dosad. Ali, izbaci li ovaj odlomak iz mog uvoda, zavrnut ću mu slavinu iz koje kaplje magija kad bude najžedniji! Pa makar sljedeće godine sve morala sama!

Tatjana Jambrišak

 

-> Čitaonica / SFerakonske zbirke