Natječaj za godišnju SFeraKonsku zbirku priča (2018.)

Društvo za znanstvenu fantastiku SFera raspisuje natječaj za neobjavljene domaće radove na temu

TRANSREALIZMA

Pravila natječaja:

  • pripovijetke moraju biti dužine okvirno 2000 do 8000 riječi
  • radove treba slati u privitku na e-mail adresu: natjecaj@sfera.hr
  • uz radove treba poslati kontakt podatke (telefon, e-mail, adresu) i kraću biografiju
  • rok za slanje je 15.01.2018.

 

Najbolje priče pristigle na natječaj bit će objavljene u zbirci koja izlazi za SFeraKon 2018. koja će biti 24. po redu godišnja zbirka u izdanju Društva SFera.

Autore odabranih pripovijetki izravno će kontaktirati urednici zbirke. Zato, molimo, ne zaboravite poslati i svoje kontakt-podatke!

Realizam mane nema,
al’ u transu sad je tema!

Mala pomoć...

Transrealizam? Nikad čuli, a zovu ga prvim velikim literarnim pokretom 21. stoljeća.

Jer, nije to znanstvena fantastika, nije ni realizam, već lebdi u nemirnoj zoni između njih. Razmišljajte o Kafki i bubi koja se budi u posve običnoj kući, posve običnog grada, a nekad je bila posve običan čovjek. Sjetite se Kurta Vonneguta i Klaonice pet, Philipa K. Dicka, ali ne fantastike i znanstvene fantastike Čovjeka u visokom dvorcu i električnih ovaca koje sanjaju, već romana A Scanner Darkly, o drogi koja uništava um kroz realistično prikazane autobiografske crtice iz života ovisnika. Mislite o Sluškinjinoj priči Margaret Atwood, Stephenu Kingu kad nadnaravnom stravom uništava živote običnih ljudi. JG Ballard, Iain Banks, Thomas Pynchon, David Foster Wallace, Martin Amis … transrealizam su upadi fantastike u suvremenu fikciju koji se katkad opisuju kao “mainstream of science fiction”.

Premda klasični SF ide dalje od toga, baš kao i realistični roman, kao posve odvojeni entiteti i svojevrsne ugode i utjehe – SF kao bijeg iz obične stvarnosti, a realizam kao sigurnost da stvarnost postoji, nepromjenjiva. Zato je transrealizam neugodan, i šapće nam da je ta stvarnost tek konstrukt, da možda ne postoji i ne dopušta nam bijeg od te misli.

Transrealizam zastupa pristup pisanju ukorijenjen prvo i najvažnije u stvarnosti. Odbacuje umjetne konstrukte kao što su zaplet i arhetipski likovi, promovira stvarne događaje i ljude, iz autorovog iskustva. No, kroz tu tapiseriju realizma pisac uvlači niti neke nemoguće fantastične ideje, često uzete iz znanstvene fantastike, fantasyja i horora. Da navedemo najbanalniji primjer, autor stvara detaljnu i realističnu sliku iz života malog grada i onda je razbija otkrićem letećeg tanjura i aliena koji običnom mladiću daju super moći i tako dalje.

Međutim, transrealizam nisu priče poput Harry Potter romana ili Igara gladi, jer njima nedostaju dovoljno jake komponente realnosti. Priče koje katkad koriste hi-tech gadgete iz špijunskih trilera također nisu transrealizam, jer njihov zaplet i arhetipski likovi nisu realistični. Transrealizam cilja vrlo specifičnu kombinaciju stvarnog i fantastičnog. Svrha toga je propitivanje stvarnosti, na primjer “dogovorne stvarnosti” koja definira što je normalno a što nije, političkih opresija, rasizma ili duhovnog umiranja zbog modernog konzumerizma, života između siromaštva i promjena zbog ubrzanog tehnološkog razvoja, zombie post-apokalipse s realističnim elementima, ljudskog života gledanog kroz oči izvanzemaljca.

Transrealizam nije žanr, već književni modus koji miješa tehnike uvođenja fantastičnih elementata iz SF-a s tehnikama opisivanja trenutnih zapažanja iz naturalizma i realizma. Modus koji kombinira dobre strane ova dva pristupa, ali je uvelike i reakcija na njihove slabosti. Govori o eskapizmu i odvojenosti od stvarnosti u SFu tako da nam nudi vrhunske karakterizacije likova, autobiografske detalje i simulacije stvarne okoline. Istovremeno odbacuje dosadu i granice realizma korištenjem fantastičnih elemenata kako bi se stvorile nove metafore za psihološke promjene i autorova percepcija utkala u tu višu stvarnost sve čudnijih modela svemira koje nam nude teoretski astrofizičari.

Teoretičari smatraju da je stanje percepcije (ili transrealiteta) zaigrano suprotno dogovornoj stvarnosti i da je nužno za pisanje učinkovite transrealistične proze. Zaigranost je bitan detalj u smislu da pisac ne mora doslovno vjerovati u fantastičnu interpretaciju percepcije, može je podržavati ili podrivati referencama na spekulativnu znanost. Znanstvena fantastika i književnost sve se češće sudaraju i miješaju. Odbacivanje zapleta i “arhetipskih” likova u transrealizmu ima svrhu stvaranja neugode tako što će nas uvjeriti da je naša stvarnost konstrukt, a možda niti ne postoji.

Za štrebere je još da provjere kako se transrealizam (ne)razlikuje od nadrealizma i slipstream književnosti.

Transrealizam kao realizam u transu? Pa, tu negdje. ‘Ajd, pišite. Kad su mogli Kafka, Brozović, Konvični, Murakami … (dalje se sjetite sami) možete i vi.

Uzmite tu nano-drogu za pisanje najboljih SF priča, potražite aliena na tavanu bakine kuće i odvedite ga na kavu. Ma, banaliziram. Vi ćete to bolje.

T. Jambrišak

(uz pomoć Googlea, Rudyja Ruckera, Damiena Brodericka i drugih)

Zagrebačko Društvo za znanstvenu fantastiku SFera svake godine povodom Dana znanstvene fantastike – SFeraKona objavljuje zbirku SF i fantasy priča domaćih autora. Zbirku dobivaju na poklon svi posjetitelji SFeraKona, a cilj joj je proširiti svijest o domaćoj SF sceni i promovirati domaće autore.

Svake druge godine zbirka je posvećena nekom podžanru spekulativne fikcije, pa su do sada objavljene zbirke posvećene hororu (Zagrob), fantasyju (Zmajev zlatni svitak), steampunku i space operi (Parasvemir), apokalipsi (Smak!), paralelnim svemirima (Ukronije), te krimićima i špijunskim pričama (Futur crni)