MICHAEL IWOLEIT: KOD NAS JE SLIČNO KAO U HRVATSKOJ

Možete li nam ukratko predstaviti svoj rad?

Na znanstvenofantastičnu scenu ušao sam sredinom osamdesetih, no tek krajem idućeg desetljeća postao sam profesionalcem. Radio sam ono što za plaću radi većina SF pisaca u Njemačkoj, uključujući i mene, a to prevođenje. Preveo sam dosta, oko trideset knjiga. No, imam isti problem kao i ostali pisci u istoj situaciji - objavio vrlo malo svojega. No, to je imalo i dobru posljedicu, poboljšao sam kvalitetu svojeg rada. Moj osobni interes je povijest znanstvene fantastike, i to kratke forme.

Kako je počela "Nova"?

Postojao je svega jedan dugoročni projekt u posljednjih deset-petnaest godina, "Alien Contact" u Berlinu, ali je prestao izlaziti i sada je to on-line časopis. Od tada u Njemačkoj nije bilo specijaliziranog SF časopisa koji bi objavljivao priče. Neovisno o tome, tijekom 2002. godine sastali smo se nas trojica: Ronald Hahn, Helmuth Mommers koji se vratio s Mallorce i ja. I tako smo se pojavili na sceni. Roland Hahn, višegodišnji profesionalac, prvi je imao iskustva s nakladništvom na načelu book on demand, a ja sam pridonio zamisao redovitog izlaženja. Pokrenuli smo časopis "Nova" u skromnim uvjetima, radeći ga zapravo poluprofesionalno. Sve je podešeno kako bi se izdao sljedeći broj. No, ispalo je dosta uspješno.

Položaj SF-a u Njemačkoj?

Isti problem kao i svuda: image. Slika o SF-u stvara se pod utjecajem visokobudžetne filmske produkcije, i to čak ne najbolje. Stoga se trudimo, zbilja trudimo, prikazati što znanstvena fantastika može biti i što ona jest. I to ne samo na engleskom jeziku, nego i na drugim jezicima. Puno je nepoznavanja izvan znanstvenofantastičnih krugova, pa treba puno truda. Polako su priznati neki autori, poput Williama Gibsona i Neila Stephensona, a tu je i Andreas Eschbach, možda najuspješniji njemački pisac SF-a u posljednjih dvadeset godina. Mislim da svi ljudi koji su diljem svijeta povezani sa znanstvenom fantastikom znaju o čemu govorim.

A znanstvenofantastična scena u Njemačkoj?

Postoji više desetaka pisaca SF-a, no dobar dio njih ne predstavlja ozbiljnu produkciju, primjerice Perry Rodan. Ukoliko bismo brojali samo autore s ambicijama, dolazimo do kakvih dva tuceta pisaca. Mogućnosti objavljivanja su se smanjile, tiska se malo knjiga: kad bi se zbrojilo koliko ozbiljnih djela bude objavljeno, možda bismo došli do kakvih pet naslova godišnje. Što se tiče časopisa, osim Nove, tu su još dva. "Fantastisch" je magazinskog tipa i više je medijski orijentiran, no u njemu ima i kratkih priča koje su uopće na visokoj razini. Na posljetku, tu je i berlinski "Alien Contact", koji izlazi on-line. Svi mi imamo dobru suradnju, i nema zbiljske konkurencije. Sve u svemu, fanove u Hrvatskoj možda može začuditi što situacija u Njemačkoj nije bitno drukčija nego ovdje (smijeh).

Hvala!